Kako je snježna kapela postala snažno svjedočanstvo vjere mladih

Dok su se društvenim mrežama širile zapanjujuće fotografije ledene kapele na kampusu Sveučilišta Notre Dame, prava snaga ove priče ostala je skrivena ispod površine. Iako su slike svijećama osvijetljenih ledenih prozora i molitve u zimskom ambijentu osvojile milijune, istinski plod ovog događaja mjeri se onime što je ostalo u srcima studenata.

Kapela sv. Olafa, izgrađena od snijega i leda, postala je mjesto susreta, molitve i obraćenja. Ono što je započelo kao kreativna ideja dvojice studenata, pretvorilo se u snažan čin evangelizacije koji je okupio cijeli kampus i privukao i one koji godinama nisu kročili na misu.

Više od viralne priče  sjeme koje donosi plodove

„Kapela sv. Olafa“ u sjevernom dijelu kampusa Notre Dame nastala je na inicijativu studenata završne godine Wesleyja Buonerbe i Martina Sorosa. Inspirirani sličnim projektom na Michigan Techu, željeli su stvoriti nešto jedinstveno  ne samo arhitektonski dojmljivo, nego i duhovno snažno.

Providonosno, misa je održana na blagdan Prikazanja Gospodinova  Svijećnicu. Time su izbjegli preklapanje s redovitim nedjeljnim misama, ali su istodobno stvorili priliku da se u običnoj radnoj večeri okupe studenti koji inače ne sudjeluju u liturgijskom životu.

Rezultat je nadmašio sva očekivanja  više od 2000 ljudi okupilo se na otvorenom, unatoč hladnoći, kako bi zajedno slavili Euharistiju.

Susret s Bogom koji mijenja živote

Među sudionicima bila je i brucošica Anna Kim iz Montane, koja je slučajno primijetila kako se iglu pretvara u kapelu. Iako isprva nesigurna, odlučila je pomoći u izgradnji. Jedna večer rada pretvorila se u četiri, a na samoj misi sudjelovala je kao čitačica, svjedočeći vjeru pred mnoštvom.

Studenti su isticali kako je tišina i poštovanje tijekom mise bilo gotovo nadnaravno – klečanje na smrznutom tlu, duga pričest, strpljivo čekanje, pa čak i ostanak bez mogućnosti pričesti za sve, nisu umanjili molitveni duh.

Mnogi su po prvi put doživjeli ljepotu liturgije na način koji ih je duboko dotaknuo. Led, snijeg, svijeće, ljudski glasovi  sve je postalo dio liturgije. Seminaristi su istaknuli kako je kapela bila oblikovana s velikim poštovanjem, nadahnuta Bazilikom Presvetog Srca Isusova na kampusu. Posebna pažnja posvećena je čak i izradi ledenog raspela.

„Božje vlastito djelo oblikovano u kapelu“, rekao je jedan od bogoslova, naglašavajući kako se u tom prostoru osjetila sveta prisutnost, iako izgrađena od prolaznih materijala.

Jedan od najdirljivijih plodova ove inicijative bio je student koji nikada prije nije bio na misi u Notre Dameu, a upravo je ova misa postala njegova prva.

„Ako je ovaj događaj doveo samo jednu osobu bliže Kristu  već je uspio“, zaključio je Wesley. Cilj nije bio spektakl, nego susret. A upravo je to ono što se dogodilo  tiho, u hladnoći, ali s toplinom vjere.