Kako se istinski pripraviti za susret s Isusom u Pričesti?

Postoji trenutak u životu vjernika koji nadilazi sve riječi, osjećaje i izvanjske geste  trenutak kada prima Gospodina u Svetoj Pričesti. To nije samo simboličan čin, nego susret s živim Kristom. No koliko smo svjesni što se doista događa kada pristupamo oltaru?

Najveći dar koji čovjek može primiti na ovoj zemlji jest sam Isus Krist u Euharistiji. U šestom poglavlju Evanđelja po Ivanu, Isus govori o sebi kao o Kruhu Života. Njegove riječi nisu metafora, nego obećanje stvarne prisutnosti.

Kada pristupamo Svetoj Pričesti, ne primamo samo znak, nego samoga Gospodina. Zato je važno pitati se: dolazimo li mehanički ili sa sviješću da ulazimo u najdublji susret s Bogom?

1. Priprava srca prije Mise

Dublji susret započinje prije nego što stanemo u red za Pričest. On počinje u tišini. Nekoliko minuta sabranosti, kratka molitva, iskreno kajanje za grijehe  sve to otvara prostor milosti.

Ako znamo da smo teško sagriješili, ispovijed je put ozdravljenja. Čisto srce postaje Betanija u kojoj Isus rado prebiva.

2. Živa vjera u stvarnu prisutnost

Mnogi vjernici vjeruju, ali bez duboke svijesti. Euharistija nije simbol. Ona je Krist. Kada bi naše oči mogle vidjeti duhovnu stvarnost, pristupali bismo s još većim strahopoštovanjem i ljubavlju.

Isus dolazi k nama s istom ljubavlju kojom je pohodio dom Marte, Marije i Lazara. No sada dolazi još intimnije – u naše srce.

3. Zahvalnost nakon Pričesti

Najdragocjenije minute Mise su one nakon što primimo Gospodina. To nije vrijeme rastresenosti, nego dijaloga. Tada možemo Isusu reći sve: svoje brige, strahove, zahvale, planove.

Zahvalno srce otvara vrata novim milostima. Što više zahvaljujemo, više primamo. Mnogi sveci svjedoče da su upravo te tihe minute nakon Pričesti bile izvor njihove snage.

4. Djela ljubavi kao plod Euharistije

Sveta Pričest nije završetak, nego početak. Ako smo primili Ljubav, pozvani smo tu ljubav nositi drugima. Euharistija nas mijenja  postajemo strpljiviji, milosrdniji, spremniji oprostiti.

Bez konkretnih djela ljubavi, Pričest ostaje neiskorišten dar.

5. Molitva za druge i duše u čistilištu

Nakon susreta s Kristom, naše srce postaje snažno oruđe zagovora. Tada možemo moliti za članove obitelji, za udaljene od vjere, za bolesne, za grešnike.

Crkva nas uči da se sveta Misa i Pričest mogu prikazati i za duše u čistilištu. To je jedno od najuzvišenijih djela ljubavi koje možemo učiniti.

6. Učiti od Marije kako primiti Isusa

Nitko nije primio Isusa s tolikom čistoćom i poniznošću kao Marija. Ona ga je nosila u svome krilu, ali još prije toga u svome srcu.

Ako želimo dublji susret u Pričesti, molimo Mariju da nas nauči sabranosti, tišini i predanju. Neka nam pomogne da svaka Pričest bude novi početak.

Sveta Pričest nije običan trenutak u tjednu. Ona je vrhunac našega života. U njoj primamo Onoga koji je Put, Istina i Život. Ako se pripremimo s vjerom, zahvalnošću i ljubavlju, naše srce postaje živa Betanija – dom u kojem Isus rado ostaje.