Često čujemo rečenicu: „Ne dolazi više u crkvu.“ I odmah donosimo zaključak ohladio se, udaljio, izgubio vjeru. Ali istina je mnogo složenija. Postoje ljudi koji nisu prestali vjerovati u Boga. Prestali su dolaziti jer su ostali sami.
Posebno su pogođeni samci oni koji žive sami, koji su bolesni, koji nemaju obitelj, koji blagdane provode u tišini. Njihova rana nije nevjera. Njihova rana je samoća.
Kad poziv nije dovoljan
Postoje stvarni primjeri. Mladić koji je za vrijeme blagdana bio potpuno sam. Pastor ga je nazvao. Pitao: „Kako si?“ Razgovor je trajao kratko i završio.
No pitanje je: je li to bilo dovoljno?
Možda je tom mladiću trebalo da netko pokuca na vrata. Da mu netko donese komad kolača. Da netk sjedne s njim i podijeli tišinu. Da osjeti da nije sam. Telefon je početak. Ali prisutnost je ljubav na djelu.Isus jasno kaže: „Bijah bolestan i pohodiste me.“ (Mt 25,36) Ne kaže: „Nazvali ste me.“ Kaže: „Pohodili ste me.“
Samoća tihi razlog udaljavanja
Mnogi samci ne traže puno. Ne traže posebnu pažnju. Ne traže privilegije. Traže osjećaj da pripadaju.
Kad mjesecima nitko ne pita kako su. Kad nitko ne pokuca. Kad se sve svodi na poruku ili kratki poziv.
Tada se polako povuku.
Ne iz revolta, Ne iz nevjere, Nego iz tihe povrijeđenosti. Apostol Jakov piše: „Čista i neokaljana pobožnost pred Bogom jest: zauzimati se za sirote i udovice u njihovoj nevolji.“ (Jak 1,27) Prava vjera se mjeri brigom za one koji su sami.
Pastiri, zajednica i odgovornost
Svećenici i pastori imaju mnogo obveza. To je istina. Ali duša koja pati nikada ne smije postati broj. Isus govori o Dobrom Pastiru koji ostavlja devedeset i devet i ide za jednom izgubljenom (Lk 15,4).
Ako netko mjesecima ne dolazi u crkvu, možda nije buntovnik. Možda je slomljen. Možda mu je samo trebalo da netko dođe, a ne samo da nazove. Crkva ne smije biti zajednica programa. Mora biti zajednica prisutnosti.
Crkva je više od mise
Crkva nije samo propovijed, liturgija i aktivnosti. Crkva je dom.
Dom znači:
– vidjeti onoga tko je sam – posjetiti onoga tko pati – donijeti kolač, riječ, zagrljaj – nositi teret zajedno
„Nosite bremena jedni drugih.“ (Gal 6,2) To nije savjet. To je zapovijed ljubavi.
Poruka onima koji su se povukli
Ako si se udaljio jer si povrijeđen znaj jedno: Bog te nije odbacio.
Ljudi mogu pogriješiti. Pastiri su ljudi. Zajednica je nesavršena. Ali Krist ostaje vjeran. On dolazi i kad drugi ne dolaze.
Možda je vrijeme da Crkva više sluša tišinu samaca. Možda je vrijeme da ne čekamo da ljudi dođu nego da mi krenemo prema njima. Jer prava vjera ne završava na telefonu. Prava vjera kuca na vrata.
