Zamislite ovo, čovjek za života ne ode ni na jednu svetu misu.
Dođe njegovo vrijeme da se pozdravi od ovoga svijeta i, on ostavi milijun eura Katoličkoj crkvi, da se za njegovu dušu služe svete mise.
Da li će njegovoj duši pomoći svete mise da se što prije oslobodi iz Čistilišta? Citirati ću jednu krasnu knjižicu „Moji doživljaji s dušama u Čistilištu“, koju je napisala mističarka iz Austrije, Marija Simma: „Najvrjednija pomoć je bez sumnje sveta misna žrtva, ali samo toliko koliko su je pokojnici za života cijenili.
I ovdje vrijedi: Što tko sije, to i žanje. Pri prosuđivanju toga treba uračunati u to i svagdanje mise, a ne samo obvezatne mise u nedjelju i blagdane. Tko kaže: „Nedjeljom sam dužan ići na sv. misu a kroz tjedan nisam, zato ne idem.“ Tko tako misli i postupa morat će nakon smrti dugo čekati dok mu sv. misa bude od koristi, budući da ju je za života malo cijenio. U času smrti svete mise u kojima smo za života pobožno sudjelovali su naše najveće blago. One su za nas vrijednije od onih misa koje će se prikazati poslije naše smrti.“
Ova izuzetna mističarka, imala je kontakte sa dušama iz Čistilišta, razgovarala je s njima, i pomagala im. Što pomaže dušama u Čistilištu, odgovara Marija Simma: „Pitali su me da li paljenje svijeća i uljanica ima neki smisao i vrijednost. Svakako, posebno kada su blagoslovljeni.
A i onda kada nisu blagoslovljeni, jer se svijeće i uljanice kupuju iz ljubavi prema pokojnima. A svaki čin ljubavi ima veliku vrijednost. I blagoslovljena voda je važna, kada je upotrebljavamo u vjeri i pouzdanju.
Svejedno je da li pri škropljenju poškropimo punom šakom ili s nekoliko kapi; preporuča se češće poškropiti s nekoliko kapi i popratiti strelovitom molitvicom za duše čistilišta. Treba veoma žaliti što u mnogim kućama uopće nema više nikakve škropionice te se i nema prigode da se obavi to pobožno škropljenje blagoslovljenom vodom za duše čistilišta.
Međutim, nakon misne žrtve, najdjelotvornija je krunica. Po krunici se dnevno oslobađaju bezbrojne duše koje bi inače još kroz mnogo godina morale trpjeti. Pobožnost križnog puta može im donijeti veliko olakšanje. Oprosti imaju neizmjernu vrijednost, kažu duše čistilišta.
Oni su usvajanje zadovoljštine koju je Isus Krist prinio svom nebeskom Ocu. Milostinja i dobra djela, posebno darovi u korist misija, pomažu dušama u čistilištu.“
Jako bitno pitanje, koje se postavlja Mariji Simmi jest, „Što duše čistilišta znaju o nama?“
„Duše čistilišta znaju o nama i onom što se ovdje događa mnogo više nego li mi mislimo. One npr. znaju tko je sudjelovao na njihovom sprovodu, da li je pri tome molio ili bio samo prisutan, a da ni riječi molitve nije izrekao, što je danas česti slučaj.
Znaju i to da li je netko otišao iz crkve odmah poslije prikazanja ne sudjelujući u žrtvenom dijelu mise koji najviše koristi dušama čistilišta. Više se može pomoći pokojnima pobožno sudjelujući u žrtvi mise nego li da se prati pokojne na groblje, jer se tamo često ide gotovo samo zato da nas ljudi vide, a to malo koristi dušama čistilišta.
Duše čistilišta također znaju sve što se o njima govori, što se za njih čini; one su nam mnogo bliže nego li mi mislimo; one su nam posve blizu.“ Predgovor knjizi „Moji doživljaji s dušama u čistilištu“ pišu svećenici: Don Božidar Medvid i fra Josip Marcelić. Knjigu je preveo fra Josip Marcelić za izdavača: Župni ured – Jelsa na o. Hvaru.
Za Misiju Slobodna dalmacija, don Tomislav Topčić u članku, Poruke i pouke duša iz Čistilišta, poziva se na svjedočanstva iz ove knjige, mističarke Marije Simme. Milosrdni Isuse, od srca Ti zahvaljujem što nam šalješ svećenike i časne sestre. Hvala Ti što nam šalješ laike, koji po darovima i u poslušnosti prema Katoličkoj crkvi, ispunjavaju Tvoju volju i pomažu trpećoj Crkvi, u svijetu i Čistilištu.
Draga braćo i sestre u Kristu, potičem vas na molitvu za svećenike, časne sestre, biskupe, kardinale i papu Franju! Dragi naši svećenici i časne sestre, hvala vam što ste se odazvali pozivu Isusa Krista, Sina Boga živoga!
