Život svakome od nas donosi trenutke kada se čini da više nema izlaza. Bolest, gubitak voljene osobe, financijske poteškoće, obiteljski problemi ili razočaranja mogu nas dovesti do točke u kojoj se pitamo gdje je Bog i zašto šuti.
Upravo tada na kušnju dolazi naša vjera. Lako je vjerovati kada je sve dobro, ali prava se vjera rađa onda kada oko nas bjesni oluja, a mi ipak odlučimo ostati uz Gospodina. Bog možda ne uklanja uvijek odmah naše teškoće, ali nikada ne napušta one koji Mu s povjerenjem predaju svoj život.
Isus je s nama i kada Ga ne osjećamo
Evanđelje nam donosi snažan prizor učenika koji plove s Isusom preko mora. Iznenada nastaje silovita oluja, valovi prekrivaju lađu, a učenici se prepuštaju strahu. Ono što ih najviše zbunjuje jest činjenica da Isus spava. Čini im se kao da ne vidi njihovu muku.
Koliko smo se puta i sami tako osjećali? Molili smo, a odgovor nije dolazio. Plakali smo pred Bogom, a činilo se kao da je nebo zatvoreno. Upravo u tim trenucima lako pomislimo da smo ostavljeni sami.
No Isus nikada nije napustio svoje učenike. Bio je s njima u istoj lađi. Isto tako, ni nas ne ostavlja kada prolazimo kroz kušnje. Njegova prisutnost ne ovisi o našim osjećajima. On je vjeran i onda kada Ga ne možemo osjetiti.
Zato nas Evanđelje poziva da se ne prestanemo moliti. Učenici nisu pobjegli iz lađe. Obratili su se Isusu riječima:
„Gospodine, spasi nas, propadosmo!“(Mt 8,25)
To je možda jedna od najiskrenijih molitava u Svetom pismu. Nije duga, nije savršena, ali dolazi iz srca koje traži Boga.
Prava vjera rađa se usred oluje
Nakon što je smirio vjetar i more, Isus postavlja učenicima pitanje koje i danas odzvanja u srcu svakoga vjernika:
Tražite pomoć u financijskim teškoćama? Molite sv. Mateja 4. lipnja 2026. 05:09 Financijske poteškoće mogu pogoditi svakoga. Gubitak posla, bolest, neočekivani troškovi ili dugovi često donose zabrinutost i osjećaj nesigurnosti. U takvim…
Ovim riječima Isus ne osuđuje njihove osjećaje, nego ih poziva da više vjeruju Njegovoj prisutnosti nego svojim strahovima.
Povjerenje u Boga ne znači da ćemo živjeti bez problema. Ono znači da ćemo i usred najveće oluje znati komu pripadamo. Kada svoj život predamo Kristu, ne obećava nam put bez križa, nego obećava da će biti s nama na svakom koraku.
Možda danas prolazite kroz razdoblje u kojem ne vidite rješenje. Možda ste umorni od čekanja ili vam se čini da su vrata zatvorena. Nemojte odustati od molitve. Bog često djeluje upravo onda kada mislimo da je sve izgubljeno.
Prava vjera ne govori: “Sve će biti lako.” Prava vjera kaže: “Bog je sa mnom i to mi je dovoljno.”
Kada naučimo izgovoriti:
“Gospodine, u Tvojim sam rukama. Neka bude volja Tvoja, jer znam da me ljubiš.”
tada se u našem srcu događa najveće čudo. Možda se okolnosti još nisu promijenile, ali promijenilo se naše srce. Strah ustupa mjesto miru, a očaj nadi.
Oluje života neće uvijek nestati istoga trenutka, ali čovjek koji svoje pouzdanje stavlja u Boga otkriva da ga nijedna oluja ne može slomiti.
S Kristom u lađi možemo proći kroz svaku kušnju, jer On ima vlast nad vjetrovima, valovima i nad svim onim što plaši ljudsko srce.
Neka nam zato riječi iz Evanđelja budu trajno ohrabrenje da nikada ne prestanemo vjerovati, moliti i nadati se. Jer Bog uvijek vidi ono što mi ne vidimo i vodi nas putem koji završava Njegovim mirom.
