Maranatha – božićna molitva koja budi srce

„Budni budite i u svako doba molite“  ove Isusove riječi nisu bile upućene samo njegovim suvremenicima, nego svim ljudima kroz povijest.

One su trajni poziv svakome od nas, jer je ljudsko srce sklono duhovnoj pospanosti, navici i komoditetu.

Upravo zato Gospodin upozorava da ne dopustimo da nam srca otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i životnim brigama, kako ne bismo izgubili nadnaravni smisao koji treba nadahnjivati sve što činimo.

Budnost srca u vremenu Kristova dolaska

Krist dolazi, a čovjek je pozvan čekati njegov dolazak budna duha. Ne u strahu, poput onih koji će biti zatečeni u zlu, niti rastreseno, poput onih koji su srce vezali isključivo uz prolazna dobra, nego pozorno i radosno  poput onih koji čekaju dragu i dugo iščekivanu osobu.

Bdjeti znači ljubiti

Bdijenje o kojem Isus govori prije svega je čin ljubavi. Bdjeti znači ljubiti. No održati ljubav živom zahtijeva borbu. Sebičnost, nedostatak mrtvljenja i umjerenosti te površnost koja se rađa iz navike prijete plamenu koji je Bog toliko puta zapalio u ljudskom srcu.

Zato je potrebno tu ljubav neprestano obnavljati, čuvati se duhovne mlakosti i boriti se protiv ravnodušnosti.

Stražar koji ne spava

Sveti Pavao uspoređuje stanje budnosti s dobro naoružanim stražarom koji se ne da iznenaditi. Kršćanin koji bdije svjestan je da opasnost dolazi upravo onda kada se čovjek uljuljka u prividnu sigurnost.

Zato je bdijenje nutarnja budnost, čuvanje srca i pažnja prema Božjoj prisutnosti u svakodnevnom životu.

Maranatha  molitva prvih kršćana

Prvi kršćani imali su jednu kratku, ali iznimno snažnu molitvu kojom su izražavali dubinu svoje vjere, nade i ljubavi. Ta riječ glasi:

MARANATHA

Riječ je o aramejskom zazivu koji znači: „Dođi, Gospodine!“ ili „Gospodin dolazi.“ Ta je molitva bila toliko duboko ukorijenjena u život prve Crkve da je sačuvana i u Svetom pismu (usp. 1 Kor 16,22), kao i u najranijoj kršćanskoj liturgiji.

U toj jednoj riječi sažeta je cijela kršćanska eshatologija: čežnja za Kristovim dolaskom, budnost srca, odvajanje od prolaznoga i potpuno povjerenje u vječni život.

Snaga za svakodnevni život

Živeći s ovom molitvom na usnama i u srcu, prvi su kršćani pronalazili unutarnju snagu i mir potrebne za ispunjavanje obiteljskih i društvenih obveza.

Maranatha ih je učila gospodstvu nad samima sobom, slobodi od navezanosti na zemaljska dobra i nadi koja nadilazi smrt.

Za kršćanina koji bdije, susret s Gospodinom ne dolazi iznenada „kao kradljivac u noći“. Taj susret ne plaši, jer je već mnogo puta doživljen  u sakramentima, u molitvi i u tišini svakodnevice.

Konačni Kristov dolazak tada nije šok, nego ispunjenje dugog i vjernog iščekivanja.

Molitva Crkve danas

I danas Crkva nastavlja moliti istim duhom prvih kršćana:

„Gospodine, radujemo se dolasku tvoga Sina u našem tijelu. Usliši nam molbu i nagradi nas vječnim životom kad dođe on u svojoj slavi, Isus Krist.“

Tekst je nadahnut meditacijama iz knjige Razgovarati s Bogom autora Francisco Carvajal, svezak I.