Korizma nije samo vrijeme odricanja, nego vrijeme približavanja Kristu. Crkva nam kroz stoljeća nudi snažne pobožnosti koje produbljuju kajanje, bude zahvalnost i vode nas prema dubljem susretu s Raspetim.
Ako želiš korizmu proživjeti ozbiljno i plodno, postoje tri jednostavne, ali moćne molitve koje možeš uvesti u svoju svakodnevicu. Korizma je poziv na obraćenje. Nije riječ samo o odricanju od hrane ili navika, nego o povratku Bogu.
Crkvena tradicija oblikovala je kroz povijest brojne molitve koje su pomagale vjernicima da dublje razumiju Kristovu muku i vlastitu potrebu za milošću. Među njima se ističu tri snažne pobožnosti koje se mogu moliti svakodnevno, osobito petkom, danom Kristove žrtve.
Molitva u 15 sati sat Božjeg milosrđa
Tri sata poslijepodne podsjećaju na čas kada je Isus na križu predao svoj duh Ocu. U mnogim krajevima kroz povijest crkvena su zvona podsjećala vjernike na taj sveti trenutak. Poziv je bio jednostavan: zaustaviti se, kleknuti i u tišini se prisjetiti Kristove patnje.
U toj pobožnosti preporučuje se izmoliti više puta Oče naš i Zdravo Marijo, prikazujući ih za obraćenje grešnika i nakane Crkve. Ova kratka molitva u središtu dana podsjeća nas da je Kristova žrtva temelj našega spasenja. Ona vraća fokus s prolaznih briga na vječnost.
Razmatranje Kristove muke
Druga snažna praksa jest meditacija o Isusovoj patnji. U nekim krajevima razvila se tradicija razmatranja od podneva do tri sata, u spomen na sate provedene na križu. Nije presudno trajanje, nego sabranost srca.
Razmišljati o Kristovim ranama, Njegovoj šutnji pred optužbama, oprostu na križu i ljubavi prema Majci znači dopustiti da nas Njegova žrtva preobrazi. Takva meditacija pomaže razumjeti koliko smo ljubljeni i koliko je velika cijena našeg otkupljenja.
Ona produbljuje zahvalnost i potiče na iskreno pokajanje.
Molitva Raspetome Gospodinu
Treća pobožnost usmjerena je izravno na Isusa raspetoga. To je osobni vapaj Kristu da otvori svoje milosrdno srce i primi naše slabosti. U toj molitvi zazivamo Njegove oči da nas pogledaju s ljubavlju, Njegove ruke da nas zagrle i Njegovo srce da primi naše molbe ako su u skladu s Njegovom voljom.
Takva molitva nije formalnost, nego povjeravanje. Ona nas uči poniznosti i predanju. U njoj priznamo da bez Krista ne možemo ništa, ali s Njim možemo izdržati svaku kušnju.
Jer nas vraćaju na bit korizme. Podsjećaju da pokajanje nije samo žaljenje zbog grijeha, nego obnova odnosa s Bogom. Ove molitve bude savjest, jačaju vjeru i produbljuju ljubav prema Kristu.
Tko redovito moli i razmatra Kristovu muku, ne ostaje isti. Srce postaje osjetljivije, a savjest budnija. Korizma tada prestaje biti razdoblje formalnosti i postaje put prema uskrsnoj radosti.
