Jedan je mladić imao mnoštvo pitanja o Bogu, vjeri i crkvi.
Tijekom našeg razgovora pitao sam ga: „Jesi li kršćanin?“ – „Nadam se“, glasio je njegov odgovor. „Imaš li vječan život?“ Na to nije odgovorio. Stoga sam mu postavio drugačije pitanje: „Jesi li ikada zahvalio Bogu za dar vječnog života?“ Njegov odgovor bio je: „Ne, ali ga molim za vječni život.“
Uzeo sam svoju Bibliju i pročitao: „Ovo napisah vama koji vjerujete u ime Sina Božjega da znate da imate život vječni.“ Malo sam pričekao pa ga je upitao: „Vjeruješ li u ime Sina Božjega?“ – „Naravno da vjerujem“, odgovorio je , i vidjelo se da to misli ozbiljno. „Znači, vjeruješ da je Gospodin Isus na križu Golgote umro i za tvoje grijehe?“ Malo je pomislio pa rekao: „Da, vjerujem.“
Ponovno sam uzeo Bibliju i pročitao isti redak, samo sam ga malo izmijenio: „Ovo napisah upravo vama koji vjerujete u ime Sina Božjega da vi osobno znate da imate život vječni.“ Bilo je jasno da duboko razmišljate o tome, a zatim je pažljivo iznio svoj zaključak: „Ako je to istina, tada se više ne trebam nadati. Imam vječni život.“
Dragi čitatelju, da sam tebe, a ne onoga mladića, upitao: „Imaš li vječni život? Jesi li se ikada zahvalio Bogu za dar vječnog života?“ kako bi ti odgovorio? Iskreno želim da ti ne trebaš nadati, nego možeš vjerovati to što je rekao Bog.
