Može li Bog otkupiti zalutale?
Božji narod u Judi imao je problem; sumnjali su u njegovu spremnost i moć da otkupi ljude ukorijenjene u otpadništvu i idolopoklonstvu. “Rekli su: ‘To je beznadno! Tako ćemo hoditi po svojim naumima i svaki ćemo činiti što je naumio zlog srca svojega’” (Jeremija 18:12, NKJV). Judah je pomislio: “Otišli smo predaleko i nema povratka. Ostavili smo Gospodina, rugali mu se, odbacili ga i zlostavljali. Prekasno je. Ni Bog nas ne može vratiti.”
Nakon svih mojih godina u službi, još uvijek se moram boriti s ovakvim razmišljanjem. Možda se i vi osjećate isto. Možda je netko koga volite ateist, zao i bezbožan. Uvjerili ste se da ih nema spasa.
Gospodin reče Judi: “Je li moja ruka uopće skraćena da ne može otkupiti?” (Izaija 50,2). Skratiti znači “odsjeći”. Bog je govorio: “Reci mi, je li neprijatelj odsjekao moju moćnu ruku? Jesam li izgubio moć spašavanja? Ne! Moja je moćna ruka osušila Crveno more. Crnilom je zaodjenula nebesa. Otvorilo je slijepe oči. Vidjeli ste da ću štedjeti do kraja. Pa kako možeš misliti da sam izgubio moć da te otkupim?”
Kada je Bog izgubio svoju moć da spasi najpodlijeg grešnika na zemlji? Kada je izgubio volju da izbavlja izgubljene, beznadne ljude čak i kad se nitko nije molio za njih? Bi li Bog nekako odlučio da ne spasi članove vaše obitelji, za koje ste vjerno postili i molili? Apsolutno ne. Moramo mu vikati s vjerom: “O, Bože, ti možeš spasiti Wall Street. Možete isporučiti grešnike i kriminalce u New York City ili Boise, Idaho. Možete otkupiti nevjernike u svakoj naciji i možete spasiti bilo kojeg člana moje obitelji. Tvoja ruka nije prekratka. Možete spasiti bilo koga!”
Ne vjerujte da je Božja ruka odsječena. Umjesto toga, vjerujte mu za nemoguće. Držite se vizije njegove ljubavi i milosrđa, njegove moćne ispružene ruke, svemoćne da spasi. Trebamo moliti i biti strpljivi i on će okupiti naše voljene, jednog po jednog!
“’Vratite se, sinovi odmetnici’, govori Gospodin; ‘jer ja sam udata za tebe. Uzet ću vas, jednoga iz grada, a dvojicu iz obitelji, i dovest ću vas na Sion’” (Jeremija 3,14).
David Wilkerson
