Ipak, srce Crkve i srce naše vjere počiva upravo na toj nevidljivoj stvarnosti. Vjerovati u Euharistiju znači vjerovati Bogu na riječ.
U suvremenom svijetu, koji često traži znanstvenu potvrdu za sve što prihvaća kao istinu, teško je prihvatiti nešto što se ne može izmjeriti ni objasniti. Želimo formule, dokaze, mehanizme koji nam jasno pokazuju kako se nešto događa. piše portal: Vjera.hr
Ali Euharistija izmiče tom načinu razmišljanja. Iako postoje rijetka euharistijska čuda koja nude vidljive znakove, većinu vremena kruh i vino na oltaru ostaju nepromijenjeni pred našim očima. Čak i kad bismo posvećenu hostiju stavili pod najmoćniji mikroskop, ne bismo vidjeli fizičku razliku.
Pa kako onda možemo znati da je Isus zaista prisutan?
Odgovor nije u fizičkim očima, nego u očima vjere. Vjera u Euharistiju nije zasnovana na onome što vidimo, već na onome kome vjerujemo. Katolička Crkva nas poučava da se u Euharistiji stvarno nalaze tijelo i krv Kristova. Katekizam (KKC 1381) navodi riječi svetog Tome Akvinskog:
“Da u ovom sakramentu stvarno Tijelo Kristovo i stvarna Krv njegova ‘ne može biti shvaćeno osjetilima’, kaže sv. Toma Akvinski, ‘već samo vjerom, koja se oslanja na božanski autoritet.’”
Sveti Ćiril ide korak dalje:
“Ne sumnjaj je li to istina, već radije primi riječi Spasitelja s vjerom, jer budući da je On istina, On ne može lagati.”
Ako vjerujemo da je Isus Bog i da je govorio istinu dok je hodao ovom zemljom, tada vjerujemo i u Njegove riječi: “Ovo je tijelo moje.” Vjerujemo da je sposoban čudesno preobraziti kruh i vino u samoga sebe u svoje tijelo, krv, dušu i božanstvo.
Zato Euharistija traži od nas više od razuma. Potrebna je i vjera duboko povjerenje da Bog ne vara, da su Njegove riječi istina, i da nam se daruje na način koji nadilazi logiku, ali ne proturječi razumu.
