🕊️ Svjedočanstvo obraćenja u trenutku tame
Kad ti se čini da više nemaš gdje, da si dotaknuo dno – tu Bog često šapće. I ne viče.
Ne optužuje. Samo je tu.
Bio sam izgubljen. Bez smisla, bez nade. Molitva mi je bila strana, a vjera daleka uspomena iz djetinjstva.
Ali onda, kad sam bio slomljen, bez snage, izgovorio sam jedno:
“Bože, ako postojiš – pokaži mi.”
I dogodilo se nešto što ne mogu objasniti riječima.
Suze. Mir.
Tišina koja nije bila prazna. Osjećaj da nisam sam.
Od tog dana, moj život se mijenja.
Nije odmah postao savršen – ali više nikad nije bio bez Boga.
On nije ukazanje u oblacima. On je tišina u kojoj osjetiš ljubav.
On je oprost kad se ne možeš oprostiti samom sebi.
Vezani članci:
- Svjedočanstva egzorcista u Hrvatskoj: istine koje mnoge potresaju
- Prva sveta pričest i služba pričestitelja: svjedočanstvo vjere i poziva
Možda i ti ovo čitaš dok tražiš znak. Možda ti se čini da Bog šuti. Ali On je tu. I govori – u tvojoj tišini.
