Duhovna borba nije nešto što se događa samo u filmovima ili dalekim pričama. Svaki kršćanin na svoj način prolazi kušnje, napasti, strahove i trenutke kada se čini da je tama jača od svjetla.
Upravo zato svjedočanstva iskusnih egzorcista mogu biti snažan podsjetnik da Bog nikada ne napušta svoju djecu. Jedan poznati egzorcist opisao je nekoliko teških slučajeva osoba koje su prolazile kroz ozbiljne duhovne patnje.
Unatoč svemu što su proživljavale, ono što ga je najviše zadivilo nije bila snaga demona, nego snaga njihove vjere. Kako sam svjedoči, upravo u najtežim trenucima pokazale su se kreposti koje krase istinske duhovne ratnike.
Neustrašiv i pun povjerenja
Demoni žele izazvati strah, nesigurnost i očaj. Njihov cilj nije samo nanijeti patnju nego i udaljiti čovjeka od Boga. No pravi duhovni ratnik zna kome pripada.
On vjeruje da je Isus Krist Gospodin i da nijedna sila tame nije jača od Njega. Takva osoba ne oslanja se na vlastitu snagu, nego na Božju zaštitu.
Kada čovjek svoje srce preda Kristu, tada i u najvećim kušnjama može ostati miran jer zna da Bog vodi posljednju riječ.
Ponizno poslušan
Jedna od najvećih zamki zloga jest ljudska oholost. Kada čovjek misli da može sve sam, postaje ranjiv. Pravi duhovni ratnik ostaje Ponizno poslušan Bogu, nauku Crkve i molitvi. Poniznost nije slabost nego snaga koja otvara vrata Božjoj milosti.
Mnogi sveci naglašavali su da je upravo poslušnost jedan od najjačih štitova protiv napasti. Tamo gdje je poniznost, tamo zlo gubi svoju moć.
Mirno prihvaćanje
Život nije oslobođen križeva. Bolesti, nepravde, razočaranja i patnje mogu čovjeka dovesti do ogorčenosti. No pravi duhovni ratnik bira drugačiji put. Umjesto mržnje, bira mir. Umjesto gorčine, bira povjerenje.
To ne znači da ne osjeća bol, nego da ne dopušta boli da zavlada njegovim srcem. Upravo zato mnogi ljudi koji prolaze velike kušnje zrače neobičnim unutarnjim mirom koji dolazi od Boga.
Možda je ovo najvažnija osobina duhovnog ratnika. Svi ponekad padnemo. Svi imamo trenutke slabosti. No razlika nije u tome tko nikada ne padne, nego tko se ponovno podigne.
Pravi duhovni ratnici ne odustaju nakon neuspjeha. Kada padnu, ustaju. Kada posrnu, nastavljaju moliti. Kada ih kušnje pogode, još se snažnije oslanjaju na Boga.
Takav stav imali su i brojni sveci kroz povijest Crkve. Među njima se spominje i sveta Marija od Isusa Raspetoga, koja je prolazila kroz teške duhovne borbe, ali nikada nije izgubila povjerenje u Gospodina.
Na kraju, pobjeda ne pripada najjačima po ljudskim mjerilima, nego onima koji ostaju vjerni Kristu. Hrabrost, neustrašivost, pouzdanje, poniznost, poslušnost i ustrajnost kreposti su koje svaki vjernik može razvijati u svom svakodnevnom životu.
Neka nas njihov primjer podsjeti da nijedna tama nije jača od Božje svjetlosti i da je Isus uvijek uz one koji Mu potpuno vjeruju.
