Bog nam svakoga dana daruje mnogo više nego što primjećujemo. Neki od najvećih blagoslova nisu bogatstvo ni materijalne stvari, nego jednostavni darovi života koje često počnemo cijeniti tek kada ih izgubimo.

Koliko smo puta ujutro otvorili oči, ustali iz kreveta i započeli novi dan, a da nismo ni pomislili koliko je dragocjeno ono što imamo? Navikli smo gledati, hodati, slušati glasove svojih najmilijih i obavljati svakodnevne poslove.

Sve nam to izgleda sasvim obično, gotovo neprimjetno, sve dok se ne dogodi nešto što nas podsjeti koliko je život krhak.

Čovjek često moli Boga za ono što mu nedostaje, a zaboravlja zahvaliti za ono što mu je već darovano. Tražimo zdravlje kada dođe bolest, mir kada nas pritisnu brige i pomoć kada više ne znamo kako dalje.

Međutim, zahvalnost ne bi trebala započeti tek u trenucima teškoće. Ona može postati način života, svakodnevni odgovor srca na Božju dobrotu.

Sveto pismo nas poziva: „U svemu zahvaljujte!” (1 Sol 5,18). Te jednostavne riječi podsjećaju nas da zahvalnost nije rezervirana samo za dane radosti, nego može biti prisutna i onda kada prolazimo kroz kušnje.

Bog nam je povjerio život, tijelo, sposobnosti i ljude koji nas okružuju. Sve su to darovi koje možemo koristiti za dobro, ljubav i služenje bližnjima.

Posebno je važno shvatiti da zahvalnost ne znači kako su svi ljudi jednako zdravi ili da oni koji žive s bolešću imaju manje Božje ljubavi. Svaki je čovjek dragocjen pred Bogom, bez obzira na svoje tjelesne mogućnosti ili životne okolnosti.

Upravo zato vrijedi zastati i razmisliti o šest blagoslova koje često ne primjećujemo, a koji nas mogu naučiti živjeti zahvalnijim srcem.

Šest svakodnevnih darova u kojima možemo prepoznati Božju dobrotu

1. Dar vida – mogućnost da prepoznajemo ljepotu Božjega stvaranja

Svako jutro kada otvorimo oči, pred nama se ponovno otvara svijet. Vidimo svjetlost dana, lica ljudi koje volimo, prirodu, nebo i mnoge male ljepote koje nas okružuju.

Ipak, koliko često zastanemo i zahvalimo Bogu za taj dar?

Vid nam omogućuje obavljanje brojnih svakodnevnih zadataka, ali i promatranje ljepote stvorenoga svijeta. Pogled na izlazak sunca, osmijeh djeteta ili lice drage osobe može nas podsjetiti koliko je život bogat jednostavnim trenucima.

Zahvalnost za vid možemo pokazati i načinom na koji gledamo druge ljude. Umjesto da u njima tražimo pogreške, pokušajmo prepoznati njihovo dostojanstvo i dobro koje nose u sebi.

2. Dar kretanja – sloboda koju često uzimamo zdravo za gotovo

Hodanje je za mnoge ljude toliko uobičajeno da o njemu gotovo nikada ne razmišljaju.

Ustajemo, odlazimo na posao, šetamo, posjećujemo obitelj i obavljamo svoje obveze. Tek kada se pojave bolovi, ozljede ili ograničenja, postajemo svjesniji koliko nam je kretanje važno.

Zahvalnost za mogućnost hodanja može nas potaknuti da svoje korake usmjerimo prema dobru.

Možemo otići posjetiti osamljenu osobu, pomoći susjedu, sudjelovati u svetoj misi ili jednostavno prošetati prirodom i zahvaliti Bogu za ljepotu stvaranja.

A one koji ne mogu hodati ili imaju ograničenu pokretljivost trebamo pratiti poštovanjem, blizinom i konkretnom pomoći.

3. Dar tjelesne obrane – organizam koji se svakodnevno brine za naše zdravlje

U našem tijelu neprestano se odvijaju brojni procesi kojih često nismo svjesni.

Imunološki sustav pomaže organizmu prepoznavati i suzbijati uzročnike bolesti. Iako ne može spriječiti svaku bolest, njegova je uloga iznimno važna za naše zdravlje.

Briga o tijelu također je izraz odgovornosti za život koji nam je povjeren.

Uravnotežena prehrana, dovoljno sna, redovito kretanje prema vlastitim mogućnostima i odgovarajuća zdravstvena skrb važni su dijelovi te brige.

Apostol Pavao podsjeća nas da je naše tijelo hram Duha Svetoga (usp. 1 Kor 6,19).

To nas potiče da prema vlastitome tijelu postupamo s poštovanjem, ali i da budemo suosjećajni prema bolesnima, starijima i svima koji prolaze kroz zdravstvene poteškoće.

4. Dar sluha – mogućnost da čujemo riječi ljubavi i utjehe

Postoje zvukovi koje pamtimo cijeloga života.

Glas majke, smijeh djeteta, riječi utjehe, crkvena zvona ili pjesma koja nas podsjeti na neki poseban trenutak.

Sluh nam omogućuje da doživljavamo svijet na poseban način, ali nas također podsjeća na važnost slušanja drugih.

Ponekad je najveći dar koji nekome možemo pružiti upravo naše vrijeme i spremnost da ga saslušamo.

U svijetu u kojem svi žele govoriti, istinsko slušanje postaje znak ljubavi.

Zahvalimo Bogu za mogućnost slušanja, ali ga također zamolimo da nam podari srce koje zna razumjeti druge, uključujući one koji komuniciraju na drukčije načine.

5. Dar obitelji i prijateljstva – ljudi koji naš život čine bogatijim

Čovjek nije stvoren da kroz život prolazi potpuno sam.

Obitelj, prijatelji i ljudi koji nam pružaju podršku mogu biti veliki blagoslov. Njihova prisutnost često nam daje snagu u trenucima kada nam je najteže.

Ponekad zaboravimo koliko vrijedi običan razgovor, zajednički obrok ili poruka osobe koja nas se sjetila.

Materijalne stvari dolaze i prolaze, ali iskrena ljubav i dobrota ostavljaju trag koji traje.

Zato ne odgađajmo riječi zahvalnosti. Recimo svojim najmilijima koliko nam znače, pronađimo vremena za susret i ne dopustimo da nas svakodnevne obveze potpuno udalje jedne od drugih.

Sjetimo se i onih koji nemaju blisku obitelj ili se osjećaju usamljeno. Upravo njima naša pažnja može postati dragocjen znak Božje ljubavi.

6. Dar služenja – prilika da svojim životom činimo dobro

Jedan od najljepših blagoslova jest mogućnost da budemo blagoslov drugima.

Bog svakome čovjeku daje dostojanstvo, a naši različiti darovi, iskustva i sposobnosti mogu postati sredstvo ljubavi i služenja.

Netko može pomoći svojim radom, netko lijepom riječju, netko molitvom, a netko strpljivim slušanjem osobe koja prolazi kroz teško razdoblje.

Ne moramo činiti velika djela da bismo nekome uljepšali dan.

Ponekad je dovoljan osmijeh, poziv osamljenom čovjeku ili iskrena molitva za osobu koja pati.

Isus nas u Evanđelju uči da ljubav prema bližnjima nije samo osjećaj, nego se očituje u konkretnim djelima milosrđa.

Kada ono što imamo dijelimo s drugima, zahvalnost prestaje biti samo riječ i postaje način života.

Najveća zahvalnost Bogu vidi se u načinu na koji živimo

Nije potrebno čekati neki veliki događaj da bismo zahvalili Gospodinu.

Možemo započeti već danas, jednostavnom molitvom nakon buđenja, zahvalnošću za obrok, susret s dragom osobom ili još jedan dan koji nam je darovan.

Čak i kada nam život ne donosi ono što smo očekivali, možemo tražiti male znakove nade i dobrote.

Zahvalno srce ne znači srce bez problema. Ono znači srce koje usred životnih poteškoća nastoji prepoznati Božju prisutnost.

Zato danas zastanimo i zapitajmo se: za koje sam darove zaboravio zahvaliti Bogu?

Možda ćemo otkriti da već imamo mnogo razloga za zahvalnost, iako ih zbog svakodnevne žurbe nismo primjećivali.

Ne zaboravimo: svaki novi dan prilika je da zahvalimo Bogu, ljubimo bližnje i učinimo barem jedno dobro djelo.