Ako smo imalo iskreni prema sebi i u Istini, shvaćamo da je naša narav krhka i slaba, podložna grijehu, tad smo na putu obraćenja da vidimo sebe Božjim očima.
Uz našu palu narav imamo i neprijatelja Božjeg i našeg protiv našeg spasa. Događa nam se da nešto ispovijedimo, a već sutra isto činimo.
Odlučimo da ćemo se čuvati i za malo kao da nismo ništa odlučili. Zbog takve krhkosti i nestalnosti imamo zaista razloga poniziti sami sebe i nikada ne umišljati što veliko o sebi.
Naša poniznost pred Bogom i shvaćanje da bez Njega ne možemo učiniti ništa, otvaraju nam put pravog duhovnog rasta koji svoj temelj ima u Bogu, a ne u našoj ljudskoj bijedi.
Upravo ta naša bijeda zaglavni je kamen naše svetosti jer ju podupire neiscrpivo Božje milosrđe uz Božju strpljivost i ljubav.
Dok god smo svjesni vlastite ništavnosti potrebite Božje sućuti, dotle smo Božji suradnici spasenja. Podsjeti me često Gospodine da sam bez Tebe ništa i da s Tobom mogu sve.
Za portal : Shalom.com.hr : pripremio: Josip Ćulumović,
