Pitamo se kako izgleda nebeski dom, gdje je naš Gospodin za sve vjerne i iskrene pripremio stan nebeski. Kako će izgledati nebo Raj?
Vrlo je blagotvorno za našu dušu razmišljati i sanjati o raju, promišljajući kakvo će ono biti i koliko je lijepo i savršeno i što više razmišljamo, to ćemo ga više željeti.
Većina nas ne razmišlja često o nebu i radostima koje ćemo doživjeti u svojim dušama uz Očev vječni zagrljaj. piše: Vjera.hr
To je žalosno, jer pomisao na nebo može biti snažna motivacija tijekom našeg života na zemlji, tjerajući nas naprijed u prakticiranju vrline. Što više razmišljamo o nebu, to više želimo biti tamo.
Kakvo će biti Nebo?
Sveti Franjo Saleški potiče kršćane na razmišljanje o nebu u svom Uvodu u pobožni život, uspoređujući ga s najvećim ljepotama zemlje:
“Sjetite se prekrasne mirne noći, kada nebo sija bezbrojnim zvijezdama: dodajte ljepoti te noći najveću ljepotu veličanstvenog ljetnog dana, bez sjaja sunca koji ometa jasni sjaj mjeseca ili zvijezda, a zatim budi uvjeren da sve pada neizmjerno ispod slave Raja, O svijetla i blagoslovljena zemljo, O slatko i dragocjeno mjesto!
On zatim skreće našu pozornost s ljepote Neba na slavu svih koji ga nastanjuju:
“Razmotrite ljepotu i savršenstvo bezbrojnih stanovnika te blagoslovljene zemlje; milijune i milijune anđela, kerubina i serafina; slavnu družinu apostola, mučenika, ispovjednika, djevica i svetaca. O blagoslovljena družina, čiji samo jedan član nadmašuje svu slavu ovoga svijeta. Raduju se vječnom radošću, dijele neizrecivu radost i nepromjenjivo uživaju.
Prisutnost Božja
Bez obzira koliko veličanstveno, sve je blijedo u usporedbi s prisustvom u Božjoj prisutnosti:
“Razmotrite kako uživaju u Božjoj Prisutnosti, Koji ih ispunjava bogatstvom svoje Vizije, koja je savršeni ocean užitka; radost što su zauvijek ujedinjeni s njegovom Glavom. Oni su poput sretnih ptica, lepršaju i pjevaju zauvijek unutar ozračja božanstva, koje ih ispunjava nepojmljivim zadovoljstvima, svatko se natječe bez ljubomore u slavljenju Stvoritelja.
Sveti Franjo Saleški vjeruje da nakon meditacije o slavi neba trebamo osjetiti nadahnuće da preispitamo vlastite živote i iskorijenimo sve što nas sprječava u postizanju vječnog blaženstva.
Razmišljanje o nebu je svakako lijepo mjesto, ali ako želimo biti tamo jednog dana, moramo sada raditi na tome da naša srca budu otvorena Božjoj milosti na dan naše smrti.
Vizije svetih
Sveta Faustina Kowalska opširno je pisala o svojim duhovnim putovanjima u raj i pakao u svojim dnevnicima, koje je Crkva smatrala odobrenim objavama.
Nakon što je Faustina bila traumatizirana svojim vizijama pakla, dana joj je molitva Božjeg milosrđa da je podijeli sa svijetom kao oružje u ratu za spasenje duša ali i vizija raja, mjesta koje nas čeka. Napisala je:
“Danas sam otišla u raj u duhu i vidjela njegove nesagledive ljepote i sreću koja nas čeka nakon smrti. Vidjela sam kako stvorenja bez prestanka daju hvalu i slavu Bogu. Vidjela sam kolika je sreća u Bogu, koja se širi na sva njegova stvorenja, čineći ih sretnima; i tako se sva slava i hvala, koja izvire iz njegove sreće, vraća svom izvoru; i ulaze u Božje dubine, promišljajući nutarnji život Boga, Oca, Sina i Duha Svetoga, kojega nikako ne mogu dokučiti. Ovaj izvor sreće je nepromjenjiv u svojoj biti, ali je uvijek nov, stalne niče sreća za sva stvorenja.
Sveti Alfons Marija de Ligorio ispričao je priču koju je s njim podijelio poglavar isusovačkog reda koji mu se ukazao nakon što je umro i detaljno mu opisao što ljudi mogu očekivati na nebu.
Prema riječima pokojnika, nebeske nagrade nisu iste za sve one koji uđu, ali svi koji uđu jednako su sretni:
“Sada sam ja na nebu, Felipe II., španjolski kralj, također je na nebu. Oboje uživamo u vječnoj nagradi raja, ali to je za svakoga od nas drugačije. Moja je sreća puno veća od njegove, jer nije kao kad smo još bili na zemlji, gdje je on bio plemić, a ja obična osoba. Bili smo daleko od neba kao zemlja, a sada je obrnuto: koliko sam bio ponizan prema kralju na zemlji, tako ga nadmašujem slavom na nebu. Sve u svemu, oboje smo sretni, a srca su nam potpuno zadovoljna.”
Ne može se opisati, iskazati to slavlje, ta radost
Sveta Terezija Avilska, doktorica i naučiteljica Katoličke Crkve, ujedno i mističarka pri koncu svojeg životopisa opisala je svoju viziju Neba ovim riječima:
“Poneki put me snađe tako velika želja da se pričestim, te ne znam da li se to može dosta naglasiti. Dogodilo mi se to i jednog jutra kad je tako kišilo te se činilo da se neće moći izići iz kuće.
Kad sam već bila izvan nje, bila sam toliko izvan sebe zbog one želje, da mi se činilo kako bih, sve da su mi i koplja uprli u prsa, bila pošla između njih, a kamoli kroz vodu. Čim sam stigla u crkvu, zahvatio me je veliki ushit.
Učinilo mi se da vidim kako se otvaraju nebesa, no ne jedan ulaz, kako sam to drugdje vidjela. Ukazalo mi se prijestolje, za koje sam vašoj milosti rekla da sam ga i drugdje vidjela, i još jedno iznad njega, gdje sam nekom spoznajom koju ne znam iskazati, iako to nisam vidjela, shvatila da se nalazi Božanstvo. Učinilo mi se da ga pridržavaju neke životinje, a čini mi se da sam čula jedan opis tih životinja. Pomislila sam da su to opisivali evanđelisti. Ali kakvo je bilo prijestolje i što je bilo na njemu, to nisam vidjela na Nebu.
Pomišljala sam da su Serafi ili Kerubi, jer su jako različiti u slavi nebeskoj. Činilo se da posjeduju neku rasplamsalost. Velika je razlika, kako sam rekla. Slavlje koje sam tada osjetila u sebi ne može se opisati, niti iskazati, niti će ga moći zamisliti tko to ne bude prošao.
Shvatila sam da se tamo nalazi sve što se može poželjeti, a nisam vidjela ništa. Rekli su mi, a ne znam tko, da je jedino što sam tamo mogla učiniti to da shvatim kako ne mogu shvatiti ništa, te promatrati kakvo je ništavilo sve u usporedbi s onim. Stoga se kasnije moja duša sramila videći da bi mogla zastati na ikakvoj stvorenoj stvari, a kamoli oduševiti se njome, zato što mi je sve nalikovalo na mravinjak.