Gospodin Isus je jednom prigodom svojim slušateljima ispričao pripovijest o pastiru koji je imao stotinu ovaca.
Jedna od njih se udaljila od ostalih i zalutala. No pastir ju je pošao tražiti i nije odustao sve dok nije našao. Presretan, ponio ju je natrag.
Ispričavši tu pripovijest, Isus Krist je objasnio što ona znači. Izgubljena ovca koja je bila nađena predstavlja grešnika koji se pokazuje i zbog toga dobiva mir s Bogom.
U kakvom je stanju bilo ostalih devedeset i devet ovaca? Gospodin ih je nazvao „pravednicima koji ne trebaju pokajanje“. Tih devedeset i devet imaju pogrešno mišljenje da nisu krivi pred Bogom. Misle da je njihov odnos s Bogom u redu. Većina ljudi je takva – kako je to tragično! Oni govore: „Pokajati se? Meni to ne treba.“ To je ono što misle oni, dok Bog misli drugačije. Biblija veli: „Jer svi su sagriješili i lišeni su Božje slave“ ( Rimljanima 3,23 ) – a Bog to stvarno i misli! Problem je samo u tome što se mnogi ne slažu s vremenom pa ostaju izgubljeni.
Ne bi li bilo bolje priznati Božju prosudbu i pokoriti joj se? Tada veliki liječnik duše može pomoći. Ako se okrenemo od svega što nas je dosad odvraćalo od Boga i priznamo mu svoje grijehe, on će nam udijeliti oproštenje i vječan život. Uz to će nam pomoći da živimo u skladu s Njegovom voljom. Promjena te vrste donosi radost u Nebu.