Mnogi današnji kršćani iscrpljeni su svojim naporima da se otjeraju od grijeha. Oni u to ulažu svu svoju energiju dok ne iscijede i posljednji djelić radosti. Pobjeda koju je Krist izvojevao za njih gubi se u njihovim upornim naporima da uspostave vlastitu pravednost.
Pravednost kojoj teži bilo što drugo osim vjere uvijek će propasti. Ne može postojati Božja i naša pravednost. To bi značilo da postoje dva evanđelja: njegovo i naše. Ne možemo miješati svoju samopravednost s Božjom svetom pravednošću.
Možda se pitate: “Ali zar ne bismo trebali uložiti malo truda? Ne kaže li Biblija da trebamo izbjegavati grijeh?” Jedini način da izbjegnemo grijeh je kroz Isusa. On nije samo istina koju prihvaćate; on je živi Bog i vaš posvetitelj. Njegov posvećujući rad u vama ne prestaje ni danju ni noću.
Pavao odgovara na pitanje vlastitog truda u Rimljanima 9 kada govori o narodu koji je stvarno postigao pravednost: “[Oni] pogani koji nisu težili za pravednošću, postigli su je, to jest pravednost koja je po vjeri” (Rimljanima 9: 30, ESV). Ovi ljudi nisu bili iscrpljeni vlastitim naporima, niti su bili opterećeni svojim neuspjesima. Stavili su svu svoju vjeru u Isusovo djelo za njih na križu, a održao ih je njegov život u izobilju.
“Krist je svršetak zakona za opravdanje svakome koji vjeruje” (Rimljanima 10,4). Krist je kraj. Nema ništa drugo! “Dakle, ne ovisi o ljudskoj volji ili trudu, nego o Bogu koji ima milosrđa” (Rimljanima 9,16). Ovi ajeti donijeli su slobodu generacijama vjernika.
Prijatelju, jesi li iscrpljen od pokušaja da budeš bolji? Jeste li umorni od beskrajnog ciklusa ponovnih obveza i neuspjeha? Ostavite sve iza sebe. Neka prestanu sve vaše težnje. Tvoje ispravno stajanje kod Gospodina ne ovisi o tvojoj volji nego o Bogu koji ima milosrđa. Uzdaj se samo u njega za svoju pobjedu.