Ostvarivši po njemu mir krvlju njegova križa.
No daleko od mene da bih se ponosio, osim u križu našega Gospodina Isusa Krista po kojemu je meni razapet svijet i ja svijet.
Kološanima 1,20 ; Galaćanima 6,14
Kao prvo: on je temelj za naš mir s Bogom. Na križu je Isus žrtvovao svoj život za nas podnijevši kaznu koju smo zaslužili svojim grijesima. Stoga je križ temelj našeg mira s Bogom. Na njemu vidimo Boga kao Onoga koji je „tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina“ ( Ivan 3,16 ). Kod križa se Bog otkrio kao Onaj koji nas ljubi i koji je pravedan. On osuđuje grijeh, ali opravdava grešnika koji se pokazuje (vidi Rimljanima 3,26 ). Kod križa nas čeka Božja milost, postavlja nas na noge i spašava. Pomiruje nas s Njim, čini nas Njegovom djecom i prenosi u Njegovu prisutnost. To nas ispunjava zahvalnošću i potiče na slavljenje.
Kao drugo: križ je temelj našeg svakodnevnog svjedočanstva. Ako nas križ dovodi u odnos s Bogom, u moralnom nas pogledu odvaja od svijeta. „S Kristom sam razapet: živim, ali ne više ja, nego Krist živi u meni“ ( Galaćanima 2,20 ). Kao što je odbacio Njega, tako svijet odbacuje i nas. Dvoje ide jedno s drugim: ako se križ ispriječio između nas i naših grijeha, tada se ispriječio i između nas i svijeta.
U prvom slučaju križ nam daje mir s Bogom; u drugom slučaju izaziva protivljenje svijeta, u kojem smo pozvani živjeti i činiti dobro oponašajući Krista.
Držimo se čvrsto ta dva vida križa. Hoćemo li prihvatiti ono prvo i odbaciti drugo? Kod križa nas Bog poziva da uđemo u „kraljevstvo Sina njegove ljubavi“ ( Kološanima 1,13 ), ali i da u moralnom smislu napustimo svijet, kojim vlada Sotona.

