Šimun je živio u nadi. Kakva dragocjena vrlina! Jedan od najviših darova koje nam Bog daje kad smo kršteni.
U našu dušu unosi sposobnost da sa sigurnošću očekujemo sve što nam treba, jer nas Gospodin voli kao jako voljenu djecu. Čovjek je biće želje. Dok živite na zemlji, živite sa željom da postignete dobro, sreću, jer smo stvoreni za Boga, najviše dobro i izvor beskrajne sreće. Živimo u nadi i ona daje krila vjeri i ljubavi.
Evanđelju, u Luki 2,22-35.
Kad se zatim po Mojsiju Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu – kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! – i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.
Šimunovo proroštvoŽivio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče:
»Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru,
po riječi svojoj, u miru!
Ta vidješe oči moje
spasenje tvoje,
koje si pripravio
pred licem svih naroda:
svjetlost na prosvjetljenje naroda,
slavu puka svoga izraelskoga.«
Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. 34 Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan – a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca!«
Ovdje se susrećemo s prorocima koji su u starijoj dobi. I Šimun i Ana su stari ljudi. Međutim, suprotno uvriježenom mišljenju, naime da su starije osobe čuvari prošlosti, papa Franjo nam pomaže da ove dvije važne osobe na Prikazanju malog Isusa Gospodinu u Hramu gledamo njihovim očima projiciranim u budućnost. . U svojoj homiliji od 2. veljače 2014. Franjo komentira susret između Marije i Josipa, s njihovim malim Isusom koji su mladi, te Šimuna i Ane koji su stari: To je susret mladih ljudi koji su puni radosti promatrajući Zakon Gospodnji i starije osobe koje su ispunjene radošću zbog djelovanja Duha Svetoga . Zatim je Sveti Otac nastavio: To je jedinstveni susret između obreda i proroštva ,gdje su mladi promatrači, a stariji proroci!
Unutar ovog susreta možemo vidjeti koliko su stariji muškarci i žene Božji dar svojim zajednicama. Posebno sam zadivljen onim što nas papa Franjo uči o tome u svojoj tjednoj katehezi od 30. ožujka 2022.:
I to se događa sa starijom osobom koja je otvorena prema mladoj osobi koja je otvorena : oprašta se od života dok takoreći “predaje” život novoj generaciji. A ovo je oproštaj Simeona i Ane: “Sada mogu ići u miru”. Duhovna osjetljivost starosti sposobna je razbiti natjecanje i sukob među generacijama na vjerodostojan i definitivan način. Ova osjetljivost nadilazi: s ovom osjetljivošću stariji nadilaze sukobe, idu dalje, idu prema jedinstvu, a ne sukobu. To je sigurno nemoguće za ljude, ali je moguće za Boga. A danas nam je to jako potrebno, senzibilnost duha, zrelost duha; trebamo mudre, starije, duhom zrele, koje daju nadu za život!
Zato je toliko važno da ti i ja, koji se još uvijek ubrajamo u mlade naraštaje, imamo poniznosti pozorno slušati priče koje nam stari ljudi s ljubavlju prepričavaju.
U svom govoru o Simeonu i Ani , Metod s Olimpa (oko 311.), predstavlja Šimunovu prisutnost kao onu koja širi granice života i odgađa smrt smrti (br. 12). Starci su oni koji nam pomažu produžiti život idući prema životu i ostavljajući ono što vodi u smrt i uništenje. Oni to čine jer su im oči uprte u Gospodina Isusa. Papa Franjo nam to tako dobro objašnjava u svojoj homiliji od 1. veljače 2020.:
Moje su oči vidjele tvoje spasenje. Oči Simeonove vidjele su spas jer su ga očekivale. Bile su to oči koje su čekale, pune nade. Tražili su svjetlo i tada su ugledali svjetlo naroda. Bile su to ostarjele oči, ali goruće od nade. Gledajući oko sebe, lako je izgubiti nadu. Ali pogledajmo Evanđelje i vidimo Šimuna i Anu: bili su stari, sami, ali nisu izgubili nadu, jer su ostali u zajedništvu s Gospodinom. Evo tajne: nikada se ne otuđiti od Gospodina koji je izvor nade. Postajemo slijepi ako svaki dan ne gledamo Gospodina, ako mu se ne klanjamo. Klanjati se Gospodinu.
Sjedinjenjem s Kristom ispunjeni smo Duhom Svetim da prepoznamo njegovu pravu i pravu veličinu. Kao što nam sveti Augustin govori (354-430) u svojoj četvrtoj Knjizi o Trojstvu, De Trinitate , kada piše u 20. poglavlju : I Simeon i Anna bili su puni Duha Svetoga da priznaju veličinu malog djeteta Krista .
Učinimo svojom vlastitom molitvu koja se nalazi u akatistskoj pjesmi svetom Šimunu i svetoj Ani :
Sveti Šimune, ti si na ruke primio Djetešce Krista. Sveta Ano, stajala si uz Božansko Djetešce. Stoga posebno molimo da ne samo uvijek prepoznajemo i primamo Krista nego da budemo otvoreni prema svoj djeci i brinemo za njihove potrebe. Neka bračni parovi prime djecu u svoje živote i neka ih njeguju i odgajaju da vjeruju u Boga. Neka samci i oni bez djece prime svu djecu i neka ih štite i njeguju. Da svi postanemo djeca Božja i molimo jedni za druge i hrabrimo jedni druge u vjeri. Sveti Šimune i sveta Ano, za to te molimo i za to ti zahvaljujemo, i za tvoje živote svetosti uvijek te slavimo. Amen.