Mogućnost dobrih stvari i uspjeh u životu mogu povećati pohlepu. Kriva bogatstva mogu obuzeti čovjeka koji onda gubi usmjerenje.
Biti dobar općenito ne znači biti dobar u onome što je najvažnije. Potrebne su mi vrijednosti i vrijeme za razmišljanje tako da bih mogao donijeti dobre odluke glede Božjega izobilja.
Lako je biti prepušten strujama, slijediti široke i lagane ceste, no to ne vodi u život. Isus je put u život i on je ulazna točka. “Zaista, zaista, kažem vam; ja sam vrata ovcama… Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti” (Iv 10,7-9).
Gospodine, pomozi mi da budem tvoj dobri nasljedovatelj.
Abram je bio veoma bogat stokom, srebrom i zlatom. I Lot, koji iđaše s Abramom, imaše ovaca, goveda i šatora, tako da ih kraj ne bi izdržavao kad bi zajedno ostali. Njihovo je blago bilo veliko, te zajedno nisu mogli boraviti. Svađa je nastajala između pastira stoke Abramove i pastira stoke Lotove. Tada su zemlju nastavali Kanaanci i Perižani. Zato Abram reče Lotu: »Neka ne bude svađe između mene i tebe, između pastira mojih i tvojih — ta braća smo! Nije li sva zemlja pred tobom? Odvoji se od mene! Kreneš li ti nalijevo, ja ću nadesno; ako ćeš ti nadesno, ja ću nalijevo.« Lot podiže oči i vidje kako je dobro posvuda natapana sva Jordanska dolina, kao kakav vrt Gospodnji, kao zemlja egipatska prema Soaru. — Bilo je to prije nego što je Gospodin uništio Sodomu i Gomoru. — Lot izabere za se svu Jordansku dolinu i ode na istok. Tako se odijele jedan od drugoga. Abram ostade u kanaanskoj zemlji, dok je Lot živio po mjestima u dolini i razapeo svoje šatore do Sodome. A žitelji Sodome bijahu veoma opaki, grešnici protiv Gospodina. Gospodin reče Abramu, pošto se Lot od njega rastao: »Oči svoje podigni i s mjesta na kojem si pogledaj prema sjeveru, jugu, istoku i zapadu, jer svu zemlju što je vidiš dat ću tebi i tvome potomstvu zauvijek. Potomstvo ću tvoje umnožiti kao prah na zemlji. Ako tko mogne prebrojiti prah zemlje, i tvoje će potomstvo moći prebrojiti. Na noge! Prođi zemljom uzduž i poprijeko, jer ću je tebi predati.« Abram digne šatore i dođe pa se naseli kod hrasta Mamre, što je u Hebronu. Ondje podigne žrtvenik Gospodinu.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 15, 2-5
Pripjev: Gospodine, tko smije prebivati u šatoru tvome?
Onaj samo tko živi čestito, koji čini pravicu, i istinu iz srca zbori, i ne kleveće jezikom.
Koji bližnjem zla ne nanosi i ne sramoti susjeda svoga; koji zlikovca prezire, a poštuje one što se boje Gospodina.
Koji se zaklinje prijatelju, a ne krši prisege, i ne daje novca na lihvu, i ne prima mita protiv nedužna.
Evanđelje: Mt 7, 6.12-14
Sve što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ne dajte svetinje psima! Niti svoga biserja bacajte pred svinje da ga ne pogaze nogama pa se okrenu i rastrgaju vas. Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci. Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!« Riječ Gospodnja.
Promišljanje:
U današnjem evanđeoskom odsječku imamo tri životne maksime. Ne bacati biserje pred svinje, potom zlatno pravilo: Činiti sve iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Ljubav je srčika i smisao svega što je zabilježeno u Zakonu i Prorocima. I na kraju govor o dva puta u život. Kojim putem ići u život? Koji put vodi u život na ovoj plovidbi oceanima života?
Ima riječi u Novome zavjetu koje, kad ih čovjek jednom čuje, zauvijek ostaju u pameti. I nikada nam ne će izići iz sjećanja. Takva je ova o svetinji pred psima i biserjem pred svinjama. Ili pak onaj drugi izričaj iz Isusovih usta: Budite mudri kao zmije, bezazleni kao golubovi (Mt 10,16). Isus kao da želi reći: Čovječe, u tebi postoji sveti prostor u koji može samo Bog, koji je povlašteno mjesto za Duha, i nemoj sebe profanirati, nemoj se prostituirati, svoje srce razdavati koječemu. U tebi je tajna povjerena samo tebi. Iz te tajne moraš živjeti, tu crpsti nadahnuće za svoj govor o Bogu, o Isusu. Nemojte profanirati Božje ime u ispraznu govorenju. I shvatimo jedno, svi smo mi ljudi u traganju, u potrazi za Višim, za pravim Putem, za Istinom. U tebi postoji nedodirljivi prostor Svetoga, ona skrivena komora u kojoj se Ocu moliš, za koju Otac i ti znate.
On želi upozoriti svoje učenike da nisu svi sposobni shvatiti ono što donosi on u svojoj osobi, svojoj poruci. Zato i govori u slikama, prispodobama, da bi ljude prisilio na mišljenje i razmišljanje, da u svojoj glavi mozgaju spram onoga što on želi reći i poručiti svojim slušateljima. Nisu svi kadri prijeći granicu onoga svakodnevnoga, onoga što treba tumača iz Isusovih usta. Zato je Isus nasamo svoje poučavao. Ima stvari koje jednostavno jedna drugoj ne odgovaraju: Ne ide zajedno staro vino i novi mjehovi, novo vino i stari mjehovi, nova zakrpa i star haljina, stara zakrpa i nova haljina. U svim tim slučajevima imamo pucanje, male katastrofe, pukotine. Ili pak post u vrijeme kad je tu zaručnik. Na jednoj strani vidimo kako Isus upozorava svoje učenike, a na drugoj vidimo upravo njega kako kao iz rukava, u dramatičnu ritmu i tempu, izriče svoje riječi, odašilje svoju poruku svim ljudima s kojima se susreće. I ono o čemu ovdje govori, sustiglo je doskora njega. Ni pune tri godine nije govorio, a već su se svi na njega i protiv njega okomili. Ljudi nisu htjeli njegovo biserje, nego su htjeli njega – jednom zauvijek – smaknuti, uništiti. Sukladno tomu pravilu mogao je i on doživjeti duboku starost kao i Buda. Ali ne. On je svjesno dijelio, izazivao, provocirao, on je htio da se čovjek napokon odluči. Isus kao da je svjesno izazivao sudbinu protiv sebe.
Zlatno pravilo: Što želite da ljudi učine vama, činite to i vi njima! Gospodine, što nam je činiti? – kao da se pitaju učenici. Isus kao da veli: Zapitaj samoga sebe, što sam sebi želiš, pa to onda uzmi kao mjerilo i prema drugima! Daruj to drugima. Potraži čovjeka gdje on jest, poput Majke Tereze. Svi znamo što je glad, žeđ, bijeda, nevolja, potreba, siromaštvo. Trebamo samo preskočiti 18 poglavlja, zaustaviti se na 25. Matejevu poglavlju, o konačnom sudu i obračunu: “Što ste god učinili jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili!”, govori Isus. – I obrnuto. Isus poziva da se identificiramo s onim drugim pored nas, da se stavimo u njegovu kožu, što on osjeća, kako on misli, koja ga nevolja tjera. Svako dobro djelo počiva u biti na identifikaciji s tuđim životom i nevoljom.
Nikad se Isus nije bavio teološkim apstraktnim rasprama, nikad nije razbijao glavu s onim što bi bilo kad bi bilo, nikad nije držao predavanja iz etike ili morala što treba činiti i načelno se izjašnjavati. On je uvijek stupao ispred, pripovijedao primjere, donosio slike, i onda bi poručivao onima oko sebe: Idi, čini tako. To je ono čudo njegove osobe, naime, konkretnost djelovanja, a mjerilo je svemu Božje kraljevstvo. Inače je sve ostalo prostor čistih utvara i demona. Čovjek mora biti čovjek da bi čovječno postupao, Isus pretpostavlja već u nama stanovitu mjeru čovječnosti. Zato nam trebaju drugi da nam pokažu kako sazreti do punoga čovjeka. Samo dobrota oslobađa dobrotu, samo ljubav oslobađa i nudi ljubav.
Isus je uvijek protiv prosjeka i prosječnosti. Od svojih traži radikalnost! Uska vrata, tijesan put. Danas nam mora biti jasno da mi kao ljudi nikako ne ćemo moći vlastitim snagama ići u budućnost ili graditi kuću svoga života. Živimo u pluralnom svijetu, svijetu s vrlo mnogo mišljenja i nazora. Jedan od vrhunskih fizičara minuloga stoljeća W. Heisenberg rekao je jednom: “Naš današnji tehnički i pluralni svijet nalik je golemu brodu, čije su željezne i čelične mase toliko jake i velike da privlače k sebi igle kompasa te se brod vrti samo u krug i pokazuje smjer prema samome sebi. I tako ovaj brod, ova naša današnja kultura, plovi bez orijentacije, sve brže, ali bez cilja. Želimo li se susresti s opasnostima svoga vremena, moramo se ponovno orijentirati prema zvijezdama.” Pod tim zvijezdama mislio je Heisenberg na vjeru, na temeljna načela Kristova nauka. To je pravi i istinski kompas našega života koji nam pokazuje put, strm doduše i uzak, ali spasotvoran. Vjera je ona uska staza kojom kročimo naprijed, uska staza prema Bogu ima mjesta za sve, da, to je mjesto u vlastitom srcu, za mnoge druge ljude.
Čitanja prenosimo sa stranice Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral hilp.hr.
