U novinama je pisalo kako su dvojica muškaraca bila otrovana u jednoj gostionici.
Gostioničar im je poslužio vermut. Prekasno je primijetio da je u boci bio otrov. Netko ga je iz pletenke natočio u bocu od vermuta i zaboravio nalijepiti etiketu s upozorenjem da je riječ o otrovu.
Pogrešna naljepnica obojici muškarca donijela je smrt.
Đavao se rado koristi pogrešnim etiketama. Na jednom kinu mamio je ogroman plakat: “Ljubav jakih muškaraca”.
Ovaj film uopće nije trebalo pogledati da bi se saznalo da se radi o suštoj suprotnosti ljubavi, o brutalnom sebeljublju. “Jaki muškarci” traže svoje zadovoljstvo. A djevojke, za koje misle da ih vole, traže novac i zabavu. Pogrešna etiketa.
S pravom se uzdiže majčinska ljubav. Međutim, upoznao sam jednu majku koja mrzi svoju snahu jer joj ne može priuštiti ljubav svog žarko ljubljenog sina. Neobuzdano sebeljublje! Etiketa “majčinske ljubavi” ovdje nema mjesta.
Nečuveno je kako se danas najgore sebeljublje etiketira kao “ljubav”.
Što je prava ljubav koja traži dobro drugoga a ne svoje možemo učiti tek kod Isusa. On je samoga sebe predao na smrt radi svojih neprijatelja. On traži jedino nas! To je ljubav!
A ako se s povjerenjem predamo tom Isusu, onda nas on uvodi u svoju ljubav. On nam poklanja svojega Svetog Duha. A ovaj u nama izvodi predivan plod “ljubavi” koja ne “traži svoje, već ono što je na korist drugoga”.
“Ljubav” koja ne raste na gredici neobraćenog srca. “Ljubav” koja je plod Duha Svetoga.
Gospodine, želimo dati prostora tvome Duhu da nas preobrazi. Amen.
