Nemir, strah i ubrzani život znakovi vremena ili poziv na obraćenje?
Gledamo današnji svijet i teško je ne primijetiti nemir. Ljudi su postali nestrpljivi, stalno žure, trče iz obaveze u obavezu, a ipak u srcu nose nemir i nezadovoljstvo. Nervozu možemo osjetiti na svakom koraku – u prometu, na poslu, pa čak i u obiteljima.
Je li ovo kraj svijeta?
Mnogi se pitaju: „Je li ovo kraj vremena?“ Ratovi, potresi, krize i neizvjesnosti zaista podsjećaju na Isusove riječi: „Čut ćete za ratove i glasine o ratovima… narod će ustati protiv naroda, a kraljevstvo protiv kraljevstva“ (Mt 24,6-7).
Ali Isus nas upozorava: „To još nije svršetak.“
Ne trebamo živjeti u panici, nego u budnosti. Kraj svijeta doći će onda kada Bog odluči, a ono što je nama dano jest živjeti svaki dan u vjeri i ljubavi, kao da je posljednji.
Zašto smo tako nemirni?
Današnji čovjek zaboravlja stati. Život se pretvorio u utrku – sve mora biti brzo, odmah i sada. No duša ne može živjeti u toj brzini. Duši treba tišina, molitva i vrijeme s Bogom. Kada to zaboravimo, tada nervoza, tjeskoba i nezadovoljstvo preuzimaju naše srce.
Gdje je odgovor?
Odgovor nije u novim pravilima, propisima ni tehnologiji, nego u Bogu. Samo On može smiriti srce. Samo On može dati mir koji svijet ne može ponuditi. Isus jasno govori: „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem; ne dajem ga kao što svijet daje“ (Iv 14,27).
Nije najvažnije pitanje „dolazi li kraj svijeta?“ nego: „Jesam li ja spreman?“
Ako svakodnevno živimo s Bogom, kraj svijeta za nas nije prijetnja, nego ulazak u vječni život.
Zato umjesto straha i panike, otvorimo srce vjeri, molitvi i ljubavi. Samo tada ćemo u buci svijeta pronaći pravi mir.
