Riječ „Amen” potječe iz hebrejskoga a znači „tako je!” ili „tako neka bude!” ili još kraće „da!”. Ona nas tako podsjeća na riječ i prihvaćanje kojim je počelo naše spasenje kada je Djevica Marija kazala anđelu blagovjesniku: „Neka mi bude po riječi tvojoj” (Lk 1,38).
Hebrejska riječ prevedena “amen” doslovno znači “zaista” ili “neka bude”. “Amen” se također nalazi u grčkom Novom zavjetu i ima isto značenje. Gotovo polovica starozavjetnih upotreba amen nalazi se u knjizi Ponovljenih zakona. U svakom slučaju, ljudi odgovaraju na kletve koje je Bog izrekao na razne grijehe.
Nakon svake objave slijede riječi “i sav će narod reći Amen” (Ponovljeni zakon 27,15-26). To ukazuje da je narod pljeskao pravednoj osudi koju je izrekao njihov sveti Bog, odgovarajući: “Neka bude.” Amen je potvrdio uvjerenje slušatelja da su rečenice koje su čuli istinite, pravedne i sigurne.
“Amen” na kraju molitve
Sedam starozavjetnih referenci povezuju amenuz pohvale. Rečenica “Tada sav narod rekoše ‘Amen’ i ‘Hvalite GOSPODA’,” pronađena u 1. Ljetopisa 16:36, tipizira vezu između amen i hvale. U Nehemiji 5:13 i 8:6, narod Izraela potvrđuje Ezrino uzdizanje Boga obožavanjem Gospodina i poslušnošću Njemu. Najviši izraz hvale Bogu je poslušnost, a kada kažemo “amen” na Njegove zapovijedi i izjave, naša je pohvala slatka glazba za Njegove uši.
Svi novozavjetni pisci koriste “amen” na kraju svojih poslanica. Apostol Ivan ga koristi na kraju svog evanđelja, svoja tri pisma i u knjizi Otkrivenja, gdje se pojavljuje devet puta. Svaki put je to povezano s hvaljenjem i slavljenjem Boga i pozivanjem na drugi dolazaki svršetak vijeka. Pavao kaže “amen” na blagoslove koje izriče svim crkvama u svojim pismima, kao i Petar, Ivan i Juda u svojim pismima. Implikacija je da oni govore: “Neka vam Gospodin uistinu podari ove blagoslove.”
Kada kršćani izgovaraju “amen” na kraju naših molitvi, mi slijedimo model apostola, tražeći od Boga “neka bude kako smo molili”. Sjećajući se veze između amena i hvale poslušnosti, sve molitve treba moliti prema Božjoj volji. Zatim kada kažemo “amen”, možemo biti sigurni da će Bog odgovoriti “neka bude” i udovoljiti našim zahtjevima (Ivan 14:13; 1. Ivanova 5:14).
Naš AMEN na kraju Vjerovanja izriče ono isto što i prva riječ VJERUJEM. U misterij Božje ljubavi i dobrote, koja nam se očituje osobito u Isusu Kristu, vjerujemo iz dubine srca, čitavim bićem i životom, premda nikada nećemo moći shvatiti ni izraziti svu dubinu božanske stvarnosti u koju vjerujemo.
Izvor: Gotquestions.org;
