Sveta Terezija od Djeteta Isusa jedna je od najpoznatijih i najomiljenijih svetica Katoličke Crkve, premda je njezin zemaljski život bio vrlo kratak i gotovo potpuno skriven od očiju svijeta.
Nije osnivala velike ustanove, nije putovala u daleke zemlje kao misionarka niti je iza sebe ostavila velika djela prema kojima svijet obično mjeri nečiji uspjeh.
Živjela je tiho, iza zidova karmelićanskog samostana, ali je upravo ondje otkrila nešto što će dotaknuti milijune ljudi: Bogu se može doći malim putem putem povjerenja, poniznosti i ljubavi.
Rođena kao Marie Françoise-Thérèse Martin 2. siječnja 1873. u Alençonu u Francuskoj, Terezija je odrasla u duboko vjerničkoj obitelji Louisa i Zélie Martin.
Već kao djevojčica snažno je osjećala čežnju za Bogom. Nakon smrti majke, koju je izgubila dok je još bila dijete, njezino odrastanje bilo je obilježeno osjetljivošću, obiteljskom ljubavlju, ali i dubokim duhovnim sazrijevanjem.
Sa samo 15 godina željela je ući u karmelićanski samostan u Lisieuxu. Zbog mladosti joj to isprva nije bilo dopušteno. Ipak, nije odustajala.
Tijekom hodočašća u Rim čak je osobno zamolila papu Lava XIII. da joj pomogne ostvariti poziv. Naposljetku je 1888. ušla u Karmel u Lisieuxu.
Ondje nije tražila izvanredna iskustva ni velike pothvate. Otkrivala je Boga u svakodnevici.
„Mali put“ koji je postao velika škola svetosti
Terezijina duhovnost danas je poznata kao „mali put“. U njegovu središtu nalazi se jednostavna, ali zahtjevna istina: ne moramo učiniti nešto veliko pred očima svijeta kako bismo postali sveti.
Možemo ljubiti Boga upravo ondje gdje jesmo.
Strpljivo podnijeti osobu koja nas nervira. Oprostiti kada nas netko povrijedi. Učiniti dobro djelo bez očekivanja zahvalnosti. Moliti kada nam se ne moli.
Ostati vjeran Bogu kada ne osjećamo Njegovu blizinu. Prihvatiti vlastitu malenost i ne oslanjati se samo na vlastite snage.
Za Tereziju svetost nije značila dokazivati Bogu koliko čovjek može učiniti. Naprotiv, njezin put bio je put djeteta koje potpuno vjeruje Ocu.
Upravo je zato naziv „od Djeteta Isusa“ tako duboko povezan s njezinom duhovnošću. Ona je željela pred Bogom ostati malena, jednostavna i potpuno pouzdana u Njegovo milosrđe.
To ne znači biti slab ili neodgovoran. Znači priznati da čovjek sam sebe ne može spasiti i da mu je potrebna Božja milost.
Terezija je tražila svoje mjesto u Crkvi i pronašla ga u ljubavi. Shvatila je da ljubav daje život svakom pozivu i svakom djelu učinjenom za Boga. Njezina velika želja bila je ljubiti Krista i tu ljubav donositi drugima.
Zbog toga je, iako nikada nije otišla u misije, postala zaštitnicom misija.
Umrla je mlada, ali njezina poruka nije prestala živjeti
Posljednje razdoblje Terezijina života bilo je obilježeno teškom bolešću. Oboljela je od tuberkuloze, a njezine posljednje mjesece pratila je velika tjelesna patnja. Istodobno je prolazila kroz duboku unutarnju kušnju vjere.
I upravo tu njezina priča postaje posebno bliska čovjeku koji prolazi kroz teškoće.
Terezija nije bila svetica zato što joj je sve bilo lako. Bila je svetica koja je odlučila vjerovati i onda kada nije osjećala utjehu.
Umrla je u karmelićanskom samostanu u Lisieuxu 30. rujna 1897., sa samo 24 godine.
Nakon njezine smrti objavljeni su njezini autobiografski zapisi poznati kao „Povijest jedne duše“. Njihova jednostavna i duboka duhovnost počela se širiti svijetom te je Terezija ubrzo postala poznata daleko izvan Francuske.
Papa Pio XI. proglasio ju je svetom 1925. godine, a 1927. zaštitnicom misija zajedno sa svetim Franjom Ksaverskim. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je 1997. crkvenom naučiteljicom.
Time je mlada karmelićanka koja je umrla u 24. godini života postala jedna od rijetkih žena kojima je Crkva dodijelila naslov crkvene naučiteljice.
Njezin liturgijski spomendan slavi se 1. listopada.
Poruka svete Terezije i danas ostaje iznenađujuće jednostavna: ne čekaj velike prilike da bi počeo ljubiti Boga.
Počni danas.
Možda nećeš učiniti nešto što će primijetiti tisuće ljudi. Možda nitko neće znati za tvoju žrtvu, molitvu, oprost ili dobro djelo. Ali Bog vidi ono što drugi ne vide.
Upravo se u tim malenim djelima može skrivati velika ljubav.
Ako danas misliš da si preslab, premalen ili nedostojan da bi Bog preko tebe mogao učiniti nešto dobro, sjeti se Terezije. Ona nije pokušavala postati velika pred ljudima. Željela je ostati malena pred Bogom.
I upravo je zato njezin mali put postao velikim putem prema svetosti.
