Priča o Josipu pokazuje kako Bog koristi i naše nevolje za nešto veće – ako Mu ostanemo vjerni.
josip, sin praoca Jakova i Rahele, bio je jedan od dvanaest Jakovljevih sinova. Njegova priča, zapisana u Knjizi Postanka (poglavlja 37–50), jedno je od najdramatičnijih svjedočanstava u Bibliji o patnji, opraštanju i Božjem vodstvu.
Josip je bio omiljen sin, ali mržen od braće.
Zavidni zbog njegove šarene haljine i snova u kojima je viđen kao vođa, braća su ga prodala trgovcima. Završi kao rob u Egiptu.
U Egiptu – najprije sluga, zatim zatvorenik, a onda uzdignut. Iako nepravedno zatvoren, Josip ostaje vjeran Bogu. Tumači snove faraonovih službenika, a na kraju i samome faraonu. Zahvaljujući Božjoj mudrosti u njemu, postaje upravitelj cijelog Egipta.
Bog koristi Josipovu patnju da spasi mnoge. U vrijeme gladi, upravo Josip spašava Egipat i svoju obitelj – uključujući braću koja su ga izdala. No umjesto osvete, Josip im prašta i govori riječi koje odzvanjaju kroz stoljeća:
“Vi ste namjeravali zlo, ali Bog je to okrenuo na dobro.” (Post 50,20)
Poruka za nas danas:
I kad nas drugi povrijede, i kad nas nepravedno odbace, Bog može sve okrenuti u nešto što nadilazi naše planove. Josipova priča nas uči da ne trebamo razumjeti sve što nam se događa – ali možemo vjerovati Bogu koji vodi sve.
