Svaka bol može biti preobražena: križ nas poziva na povjerenje, darivanje i služenje dobru“
Križ je najprepoznatljiviji znak kršćanstva. On se skriva, a opet je prisutan u mnogim stvarnostima: u četiri strane svijeta koje presijecaju istok i zapad, sjever i jug; u ljudskom tijelu kada raširimo ruke; na raskrižjima putova i cesta; u domovima vjernika gdje stoji raspelo; u crkvama gdje nema oltara bez križa.
U antičko doba križ je bio znak sramote i prokletstva. Bio je mučilište za zločince i protivnike vlasti. Na njemu su ljudi u strašnim mukama provodili posljednje trenutke života, dok su njihove obitelji i prijatelji trpjeli gledajući ih u agoniji. Križ je bio sinonim za bol, poniženje i smrt.
Sve se promijenilo kada je Isus prihvatio križ. On jasno kaže: „Nitko mi ne oduzima život, ja ga sam od sebe predajem.“ Pred Pilatom svjedoči da vlast nad njegovim životom ne dolazi od ljudi, nego od Boga. Isus nije bio nemoćna žrtva u rukama moćnika, nego je svjesno i slobodno prigrlio križ. Svoju smrt pretvorio je u dar ljubavi. Tako je križ, od simbola prokletstva, postao znak spasenja i otkupljenja.
Patnja je sastavni dio ljudskog života. Svaki čovjek prije ili kasnije iskusi bolest, bol, gubitak. No postoji razlika između očajničkog trpljenja i onoga koje je prožeto ljubavlju. Majka koja bdije nad bolesnim djetetom noćima ne doživljava to kao prokletstvo, nego kao dar ljubavi. Upravo u tome leži tajna križa – patnja zadobiva smisao kada je prožeta predanjem i ljubavlju.
Kršćanin u Isusu nalazi uzor. Svaka bol može postati izvor blagoslova. Postoje patnje koje ne možemo izbjeći – one nas mogu očistiti i učiniti plemenitijima. Postoje i patnje koje možemo olakšati ili ukloniti – tu smo pozvani služiti drugima i graditi dobro. Isus ne traži besmisleno trpljenje, nego nas uči da svako iskustvo križa može postati put posvećenja i prostor ljubavi.
Naš svijet obilježen je patnjom. Bolnice su pune, mnogi se bore s duševnim tegobama, mnogi nose rane rata ili žalost zbog izgubljenih najmilijih. Patnja se neprestano umnaža, ali i usred tih rana pojavljuje se mogućnost – sjediniti svoj križ s Kristovim.
Isus je darovao sebe za spasenje svijeta. No plod njegove muke i smrti postaje naš tek onda kada mu se predamo i uzmemo svoj križ. Tada svaki teret, svaka bol, svaka žrtva dobiva novi smisao: postaje čin ljubavi i sudioništvo u otajstvu spasenja.
