Apostol Pavao ostavio je snažne riječi o trenutku u kojem će se dogoditi nešto što nadilazi ljudsko razumijevanje: mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi, a živi će se preobraziti. U središtu njegova opisa nalazi se „posljednja truba“, izraz koji već stoljećima potiče kršćane na razmišljanje o Kristovu dolasku, uskrsnuću i konačnom susretu s Gospodinom.
Pitanje je što ta truba zapravo predstavlja. Je li riječ o istoj trubi koju nalazimo među sedam truba u Otkrivenju ili Pavao govori o drukčijem događaju?
Među kršćanima postoje različita tumačenja proročkih tekstova, pa nije dobro jedno tumačenje predstavljati kao jedino moguće. Ipak, poruka koja povezuje ove retke potpuno je jasna: Krist će ponovno doći, mrtvi će uskrsnuti, a njegovi su učenici pozvani živjeti spremni.
„Na posljednju trubu“ Pavlova poruka nade
Pavao Korinćanima govori:
„Evo, tajnu vam govorim: svi nećemo umrijeti, ali svi ćemo se izmijeniti. U hipu, u tren oka, na posljednju trubu; jer zatrubit će, i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi, a mi ćemo se izmijeniti.“ (usp. 1 Kor 15,51-52)
Ovdje truba prati uskrsnuće i preobrazbu vjernika. Sličnu sliku nalazimo u Prvoj poslanici Solunjanima, gdje Pavao govori o Gospodinovu dolasku, glasu arkanđela i trubi Božjoj te o susretu vjernika s Gospodinom.
„Jer će sam Gospodin na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje Božje sići s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu, a zatim ćemo mi živi, preostali, zajedno s njima biti poneseni na oblacima u susret Gospodinu, u zrak.“ (usp. 1 Sol 4,16-17)
Pavao ove riječi ne daje kako bi među vjernicima stvarao strah. Naprotiv, neposredno nakon njih govori da se tim riječima međusobno tješimo. Kristov dolazak za onoga koji mu pripada nije razlog za paniku, nego razlog za nadu.
Je li posljednja truba isto što i sedma truba Otkrivenja?
U Otkrivenju se pojavljuje sedam anđela kojima je dano sedam truba. Njihovo trubljenje povezano je s nizom dramatičnih događaja i Božjim sudom nad svijetom (usp. Otk 8–11).
Zbog toga dio kršćanskih tumača smatra da Pavlova „posljednja truba“ iz Prve Korinćanima nije isto što i sedma truba iz Otkrivenja. Naglašavaju da Pavao govori o „trubi Božjoj“, dok u Otkrivenju trube anđeli, te da je kontekst Pavlovih riječi uskrsnuće i okupljanje vjernika.
Drugi kršćanski tumači te tekstove povezuju drukčije i ne prihvaćaju zaključak da oni nužno dokazuju uznesenje Crkve prije razdoblja velike nevolje. Zato iz biblijskog teksta ne možemo s potpunom sigurnošću napraviti precizan kalendar svih događaja posljednjih vremena.
Isus je mnogo snažnije naglasio nešto drugo: budnost i vjernost.
Važnije od izračunavanja vremena jest biti spreman
Rasprave o posljednjim vremenima lako mogu skrenuti pozornost s onoga što bi trebale proizvesti u čovjekovu srcu. Nije dovoljno znati različita tumačenja Otkrivenja ako Krist danas nema prvo mjesto u našem životu.
Isusov ponovni dolazak trebao bi nas potaknuti na obraćenje, molitvu, praštanje, ljubav prema bližnjima i naviještanje Evanđelja.
Pavao piše da nas Bog nije odredio za gnjev, nego da zadobijemo spasenje po Gospodinu Isusu Kristu (usp. 1 Sol 5,9). To je središte kršćanske nade. Naša sigurnost nije u tome jesmo li uspjeli nacrtati savršenu vremensku crtu posljednjih događaja, nego pripadamo li Kristu.
Nitko od nas ne zna kada će Gospodin ponovno doći. Upravo zato kršćanin ne treba živjeti u strahu niti pokušavati određivati datume. Pozvan je živjeti tako da ga Krist može pronaći vjernoga danas.
Posljednja truba zato nije samo tema za raspravu o budućnosti. Ona je poziv sadašnjosti.
Ako bi Gospodin došao danas, bi li naše srce bilo spremno susresti ga?
Maranatha Dođi, Gospodine Isuse!
