🕊️ Stara navika ili znak vjere?
U gradovima i selima, dok hodamo ili prolazimo autom, često možemo vidjeti ljude kako se prekriže kada prođu pokraj crkve, križa, kapelice ili kipa.
Neki to čine nagonski, drugi svjesno, ali svi time zapravo izgovaraju tihu molitvu ili iskazuju poštovanje prema svetom mjestu.
Križanje je znak pripadnosti, zahvale, zaštite i vjere.
Gesta koja podsjeća na Boga
Prekrižiti se nije prazna tradicija – to je snažan simbol vjere. Kada se netko prekriži pred crkvom, on na neki način pozdravlja Gospodina.
Crkva nije samo zgrada, već dom u kojem prebiva Bog, osobito u Presvetom Oltarskom Sakramentu.
Križanjem pred kapelicom ili križem, vjernik priznaje: „Bože, tu si. Vjerujem u Tebe. Čuvaj me.“
Križanje kao molitva u pokretu
Mnogi ljudi, osobito stariji, pri svakom prolasku pokraj crkve križaju se i u srcu šapću:
„Hvala Ti, Bože.“
„Isuse, smiluj se.“
„Čuvaj moju obitelj.“
To postaje kratka, ali iskrena molitva u pokretu – trenutak povezanosti s Onim koji je uvijek prisutan.—
Vjera se ne skriva
Ova jednostavna gesta važna je i kao svjedočanstvo. Ona pokazuje da se vjera ne skriva – da i usred užurbanog dana možemo zastati, pogledati nebo i reći: „Bože, tu si.“
U vremenu kada se mnogi odmiču od duhovnog, križanje na ulici postaje znak nade i svjetla.
Znak križa – glazba tišine
Možda najljepši opis ove geste je da je to “tiha glazba duše”. Bez riječi, bez buke – samo znak koji sve govori.

