Vi ste svjetlost svijeta.

Misao iz Evanđelja dana.

Što za mene znači sol? Što svjetlost znači za mene? Priznajem li svoje darove i želim li ih koristiti? Doživljavam li ”poziv” da dopustim da moje svjetlo zasja? Da ja budem sol? Pomažem li u očuvanju onoga što je dobro?

Odražava li moj život Boga ”davatelja svih dobrih darova?” Molim danas da moje malo svjetlo može uputiti druge na pravo Svjetlo, na onoga koji je Bog.

X. tjedan kroz godinu

Utorak, 13. 06. 2023.

Sv. Antun Padovanski, prezbiter i crkveni naučitelj
Spomendan

ČITANJA:
od dana: 2Kor 1,18-22; Ps 119,129-133.135; Mt 5,13-16

IMENDANI:
Antun, Ante, Antonija, Toni

Prvo čitanje:
2Kor 1, 18-22

Isus nije bio »Da!« i »Ne!«, nego u njemu bijaše »Da!«

Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo!
Bog je svjedok:
naša riječ vama nije »Da!« i »Ne!«
jer Sin Božji, Isus Krist,
koga mi — ja i Silvan i Timotej —
vama navijestismo
nije bio »Da!« i »Ne!«,
nego u njemu bijaše »Da!«.
Doista, sva obećanja Božja u njemu su »Da!«.
I stoga po njemu i naš »Amen!« Bogu na slavu!
A Bog je onaj koji nas zajedno s vama utvrđuje za Krista;
on nas i pomaza,
on nas i zapečati
i u srca naša dade zalog — Duha.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:
Ps 119, 129-133.135

Pripjev: Licem svojim obasjaj slugu svoga, Gospodine!

Divna su tvoja svjedočanstva,
stoga ih čuva duša moja.

Objava riječi tvojih prosvjetljuje,
bezazlene urazumljuje.

Otvaram usta svoja zadahtan u žudnji,
jer čeznem za zapovijedima tvojim.

Obrati se k meni i milostiv mi budi
kao onima koji ljube ime tvoje.
Korake mi upravljaj po svom obećanju,
da nikakva opačina ne ovlada mnome.

Licem svojim obasjaj slugu svoga
i nauči me pravilima svojim!

Evanđelje:
Mt 5, 13-16

Vi ste svjetlost svijeta.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme:
Reče Isus svojim učenicima:
»Vi ste sol zemlje.
Ali ako sol obljutavi,
čime će se ona osoliti?
Nije više ni za što,
nego da se baci van
i da ljudi po njoj gaze.
Vi ste svjetlost svijeta.
Ne može se sakriti grad
što leži na gori.
Niti se užiže svjetiljka
da se stavi pod sud,
nego na svijećnjak
da svijetli svima u kući.
Tako neka svijetli vaša svjetlost
pred ljudima
da vide vaša dobra djela
i slave Oca vašega koji je na nebesima.«
Riječ Gospodnja.

Promišljanje :

Kolika bi samo samosvijest trebala prožimati učenike? Vi ste sol zemlje! Vi ste svjetlo svijeta! Ne veli Isus: Budite sol zemlje, budite svjetlo svijeta. On to izriče u indikativu, stvarnom stanju, a ne u zapovjednom načinu, imperativno. Isus učenike poistovjećuje sa svjetlom, sa solju. Nadovezuje Isus ove riječi na blaženstva.Po čemu su Isusovi učenici svjetlo, po čemu sol? Isus veli: Upravo vi, bespomoćni, vi siromasi, vi tugujući, vi gladni i žedni pravednosti, vi milosrdni, vi sućutni, mirotvorci, čista srca, vi progonjeni: Vi ste sol zemlje! Ne Zakon, ne veliki mudraci, ne filozofi, ne ni velike građevine, pa ni sami Hram nisu svjetlo.

Nijedan drugi izričaj u svim evanđeljima i zabilježenim Isusovim riječima ne odražava snažnije nutarnju samosvijest i identitet Isusova učenika od onih gornjih riječi iz Matejeva evanđelja. Kako bi visoko morali misliti o sebi oni koji su prihvatili Isusovu poruku! Čini se kao da ovim riječima sam Gospodin stavlja sudbinu svijeta u učeničke ruke, kao da o njima ovisi cijelo nebo i zemlja. Kao da Isus hoće reći: Ma čovječe, u tebi živi nešto neuništivo, nešto što te veže sa samim Nebom, ako si prihvatio moju riječ, kako je kraljevstvo Božje, ne samo među vama, nego upravo u vama samima. Jer, upravo ti imaš što reći svijetu, ti raspolažeš pravim sredstvima, ti si ona sol, koja čuva svijet od truleži i raspadanja, ti si ono svjetlo koje svijetli, ti si vidljiva tvrđava koja odolijeva svim navalama vremena, bura i oluja, svih neprijateljskih vojni.

Obično se veli kako je biblijski govor ultimativan (tj. krajnje zahtjevan), apelativan (apelira na čovjekovu svijest) te alternativan (naime, stavlja čovjeka pred nužnu alternativu, pred odluku: ili – ili). Uzmemo li pak Isusov Govor na gori, pronaći ćemo malo od toga svega. Isus u tome govoru upućuje na stvarno stanje stvari, upućuje na ono što se zbiva kad se prihvati njegov proglas. Dakle, govor je indikativan, govori u indikativu.

Ne veli Isus: “Budite siromasi, mirotvorci, milosrdni, progonjeni”… Ne veli ni: “Budite sol zemlje, svjetlo svijeta, grad na gori”! On veli: Vi to već jeste. Snagom riječi, krštenja, snagom Duha Svetoga, snagom usmjerenja svoje egzistencije. Učinak onih blaženstava o kojima smo prije govorili vidi se upravo ovdje u ovoj konkretnosti: Vi ste sol, svjetlo, grad. Isus govori u indikativu, a njegov je govor, da se izrazimo i riječima suvremene lingvistike, i performativan. On oblikuje čovjeka, stvara novo. Njegova je riječ sposobna biti stvarateljska, mijenjati čovjeka. “Reci samo jednu riječ…”

Koji je smisao soli? Nije u samoj sebi, nego u odnosu na hranu. Ona čini hranu tèčnom, prijatnom, ugodnom. Koji je smisao svjetla? Svijetliti. Pavao veli, ‘vi ste svjetlo u Gospodinu’ (usp. Ef 5,8). Ili pak Filipljanima: “Posred izopačena i pokvarena naraštaja vi svijetlite kao svjetlila u noći” (2,15). Svud okolo mrak, samo učenici svijetle. Slika koja i danas pristaje kao i onda. Nema više zatvorenih kršćanskih područja. Vjernici su velika dijaspora. Kršćani su napad svjetla na tamu svijeta. Nije snažniji Sin tame od sinova svjetla.

Svrhovitost i učinkovitost soli jest u tome da ona mora u hranu, da se mora otopiti. Isto su i učenici u svijetu. Nevidljivi u svijetu, poput soli u hrani, ali bez njihove nazočnosti sve je pokvarljivo i pretvara se u lešinu. Učenici se ne smiju zatvarati u svoj geto, svoj uski krug istomišljenika, u sebe. Učine li to, nisu ni za što. Sol sama za sebe nema nikakve svrhe. Učenik mora u svijet, u tijelo svijeta, u tijesto. Da se ne pokvari. Vrijedimo samo onoliko koliko ukusa dajemo i koliko spasavamo svijet (što bi bilo od mora da nije slano?!), koliko topline i ljubavi iz sebe ižarujemo, odnosno, koliko smo tame sposobni pobijediti u samima sebi, koliko straha, osvete, zla i mržnje u sebi nadvladavamo. To je ono što nas čini svjetlom svijeta, solju zemlje.

Dakle, Isus kao da želi reći: Ovaj bi svijet bio bez vas učenika bljutav, otužan, u mraku. Učinite se korisnima u svijetu. Budite od koristi. Nestanite. Sol nije ništa ako ne dođe u hranu. Jednako i svjetlo, ako ne svijetli. Svjetlo mora na svijećnjak. Učenici, ako su pravi, ne mogu se sakriti pred svijetom, ne mogu sakriti svoj identitet. Oni su prepoznatljivi. Ne smiju kriti sebe od svijeta, oni moraju svijetliti. To je dio njihovih misija u svijetu, njihova poslanja, makar ih očekivala i progonstva.

Koji je smisao soli, svijeta, grada na gori? Isus veli, da vide vaša dobra djela. Učenici trebaju učiniti u svijetu Isusa vidljivim. Bog je stoga postao čovjekom kako bi nastavio živjeti u svakome učeniku. Kako bi se nastavio utjelovljivati u učenicima. Svijet treba iskusiti vašu ljubav, vašu dobrotu, svijet mora biti pokrenut prema Bogu. Isus ne veli, da vide vas i da vas slave, nego da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega u nebesima. Ne isticati sebe, ne stavljati sebe na svjetla pozornice.Sve dolazi od Gospodina. Od njega je svako dobro djelo, svaki dobar naum.

Činite sve tako da ljudi ne slave vas, nego preko vas Oca nebeskoga. Činiti tako da ljudi pitaju: Odakle vam ta snaga, odakle vam ta zauzetost za svijet? Gdje je ta vaša energetska centrala odakle se napajate? Odgovor mora glasiti uvijek: u Kristu i iz Krista, iz njegovih sakramenata koji su energetski izvori, nepresušni. Naviještati svjetlo i biti svjetlo, to je smisao učeničkoga poslanja i identiteta.

Čitanja prenosimo sa stranice Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral.hilp.hr

---