Priče o kraju svijeta lako privuku pozornost, osobito kada ih prate dramatične tvrdnje, neobični događaji, ratovi, potresi ili navodna proročanstva s određenim datumima. Čovjek tada može početi promatrati svaku novu vijest kao mogući znak da se približava posljednji dan.

No Isus svoje učenike nije pozvao da žive zarobljeni strahom i neprestano računaju koliko je vremena ostalo. Pozvao ih je na budnost, vjernost i povjerenje. Kršćanska nada ne počiva na tome da znamo kada će završiti ovaj svijet, nego na tome da znamo kome pripadamo.

Krist jasno govori da nitko ne zna dan ni čas (usp. Mt 24,36). Zato vjernik ne treba trčati za svakim novim predviđanjem koje se pojavi na internetu.

Mnogo je važnije postaviti sebi drugo pitanje: Ako bi me Gospodin danas pozvao, jesam li spreman stati pred Njega? Upravo tu počinje pravi kršćanski odgovor na strah od posljednjih vremena.

Prva poruka: : Ovaj svijet nije naše poslednje odredište

Kršćanska vjera ne skriva činjenicu da zemaljska povijest ima svoj završetak. Sveto pismo govori o Kristovu ponovnom dolasku, sudu i konačnoj pobjedi Boga nad grijehom i smrću.

Ali to nije poruka koja je dana kako bi vjernika bacila u očaj.

Za onoga koji pripada Kristu posljednja riječ nije propast, nego novi život. Kršćanin zato ne iščekuje nekakvu prazninu nakon završetka svijeta, nego ispunjenje Božjeg obećanja.

„Evo, sve činim novo!“ (Otk 21,5).

Kada nas preplavi strah, dobro je sjetiti se upravo toga. Bog nije izgubio vlast nad svojim stvorenjem. Povijest ne ide prema trenutku u kojem će zlo konačno pobijediti, nego prema ispunjenju Božjeg nauma.

Druga poruka: Ne vjeruj svakom proročanstvo o datumu kraja

Gotovo svaka velika kriza kroz povijest nekoga je uvjerila da upravo njegova generacija gleda posljednje dane svijeta. Ratovi, epidemije, prirodne katastrofe i društveni potresi iznova su budili strah.

I danas se takve tvrdnje šire nevjerojatnom brzinom.

Videozapis, neprovjerena poruka ili dramatičan naslov dovoljan je da se među ljudima proširi tvrdnja kako je navodno otkriven datum nekog velikog događaja.

Isus, međutim, upozorava svoje učenike da ne dopuste da ih takve vijesti zavedu.

„Pazite da se ne prestrašite.“ (usp. Mt 24,6)

Kršćanska budnost zato nije panično traženje znakova. Ona znači živjeti tako da nas Gospodin pronađe vjerne bez obzira na to dolazi li sutra ili nakon vremena koje mi ne možemo predvidjeti.

Ne trebamo znati datum da bismo bili spremni.

Trebamo Krista.

Treća poruka: Tvoj je život u božjim rukama

Strah od kraja svijeta često skriva još dublji strah  strah od smrti, gubitka, nepoznatoga i onoga što ne možemo kontrolirati.

Upravo ondje vjera postaje oslonac.

Psalmist govori:

„U tvojoj je ruci sudbina moja.“ (Ps 31,16)

To ne znači da vjernik nikada neće osjetiti strah. Znači da strah ne mora upravljati njegovim životom.

Bog koji nas je pratio kroz dane radosti neće nas napustiti ni kada dođu teški dani. On poznaje naše ime, naše slabosti, naše borbe i ono što nosimo duboko u srcu.

Zato se umjesto pitanja: „Što će se dogoditi sa svijetom?“ možemo zapitati: „Jesam li svoj život doista predao Bogu?“

Čovjek koji svakoga dana pokušava živjeti pomiren s Bogom nema potrebu provoditi život u strahu od sutrašnjice.

Četvrta poruka: Isus želi da budeš nositelj mira, a ne panike

U vremenu kada se strah širi jednim klikom, kršćanin ima posebno poslanje.

Ne širiti paniku.

Ne proglašavati svaki potres, rat ili neobičan događaj sigurnim dokazom skoroga kraja.

Ne plašiti druge neprovjerenim proročanstvima.

Umjesto toga, donositi Kristov mir.

Isus je svojim učenicima rekao:

„Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem.“ (Iv 14,27)

To je mir koji ne ovisi o naslovima na portalima, stanju svijeta ili našoj sposobnosti da predvidimo budućnost.

Zato, kada ponovno naiđete na tvrdnju da netko zna kada dolazi kraj, sjetite se jednostavne istine: Isus nas nije pozvao da pogađamo datum njegova dolaska. Pozvao nas je da budemo spremni.

Oprosti dok još možeš oprostiti. Pomiri se dok ima vremena. Moli. Idi na ispovijed. Čini dobro. Pomozi čovjeku koji je pokraj tebe. Ne ostavljaj obraćenje za neki zamišljeni posljednji trenutak.

Jer za kršćanina najvažnije pitanje nije: „Kada će doći kraj svijeta?“

Najvažnije je: „Hoće li me Krist pronaći s vjerom kada dođe moj trenutak susreta s Njim?“