Fra Ivo Pavić završio je 8. rujna sedmodnevni misijski pohod po katoličkim zajednicama kanadskog Ontarija, tijekom kojega je predvodio svete mise i duhovne obnove, održavao kateheze te molio s vjernicima i za bolesnike.

Susreti održani od 2. do 8. rujna okupili su brojne vjernike, a cijela misija bila je usmjerena prema obnovi osobne vjere, obraćenju, sakramentalnom životu i ponovnom otkrivanju snage molitve.

Pohod pod geslom „Nova evangelizacija na djelu“ bio je peti dolazak bosanskog franjevca dr. fra Ive Pavića u Kanadu.

U Ontario je stigao na poziv Ave Maria Centre of Peace i svećenika iz tamošnjih župa, uz blagoslov banjolučkog biskupa mons. Željka Majića i provincijala Bosne Srebrene fra Zdravka Dadića.

Središte poruke koju je fra Ivo Pavić prenosio tijekom sedam dana bilo je jednostavno, ali zahtjevno: kršćanstvo se ne može svesti samo na običaj ili povremeni odlazak u crkvu.

Vjera traži osobni odnos s Kristom, molitvu, obraćenje i spremnost čovjeka da dopusti Bogu mijenjati njegov život.

Dok je vani prijetilo nevrijeme, vjernici su dolazili na molitvu

Prvi susret održan je 2. rujna u crkvi sv. Patrika u Cambridgeu. Upravo je taj početak misije obilježila neuobičajena okolnost. Ontario je toga dana zahvatilo snažno nevrijeme, uz upozorenja povezana s mogućnošću tornada, snažnim vjetrom, tučom i poplavama.

Na području Cambridgea posljedice nevremena bile su vidljive na ulicama i srušenim stablima.

Ipak, dio vjernika nije odustao od dolaska u crkvu.
Dok je vani vrijeme pokazivalo svoju snagu, unutar crkve naglasak je bio na sasvim drugoj vrsti snage  molitvi i povjerenju u Boga.

Fra Ivo Pavić govorio je o ustrajnosti u molitvi i potrebi da molitva ne bude rezervirana samo za trenutke kada čovjek više ne vidi izlaz.

Podsjetio je na novozavjetni poziv da se moli bez prestanka. Takva molitva ne znači da čovjek cijeli dan mora izgovarati molitvene obrasce.

Ona prije svega znači živjeti svjestan Božje prisutnosti: predati mu posao, obitelj, bolest, strahove, odluke i ono što čovjek ne može promijeniti vlastitim snagama.
Nakon svete mise uslijedila je molitva za bolesnike, dok su svećenici bili na raspolaganju za sakrament pomirenja.

Upravo je ispovijed tijekom cijelog misijskog pohoda zauzimala važno mjesto. Naglasak nije bio samo na traženju pomoći od Boga, nego i na pitanju što čovjek treba promijeniti u sebi kako bi ozbiljnije živio Evanđelje.

Misija je zatim 3. i 4. rujna stigla među hrvatske vjernike u župu Kraljice mira u Norvalu. Susreti su uključivali krunicu, duhovne nagovore, svetu misu, ispovijed i blagoslov.

Fra Ivo Pavić ondje je posebno govorio o stvarnosti grijeha. Umjesto promatranja grijeha samo kao prekršaja određenog pravila, upozorio je na njegove posljedice za čovjekovu nutrinu i odnos s Bogom.

Vjernike je poticao na ozbiljan ispit savjesti, promatranje života u svjetlu Deset Božjih zapovijedi te prepoznavanje navika koje čovjeka postupno udaljavaju od Gospodina.

Posebno snažna bila je poruka o Kristu koji treba zauzeti središnje mjesto u čovjekovu srcu. Misao koju je fra Ivo Pavić sažeo riječima „Kada se Isus useli u nas, grijeh će se iseliti“ usmjerava pogled prema unutarnjoj promjeni.

Kršćanska borba protiv grijeha nije samo niz zabrana, nego posljedica sve dubljeg pripadanja Kristu.

Drugoga dana susreta u Norvalu okupilo se još više ljudi. Govorilo se o duhovnoj borbi, uzrocima koji čovjeka mogu odvesti prema grijehu i znakovima po kojima se može prepoznati raste li njegov odnos s Bogom.

Nakon Norvala misijski put nastavljen je 5. rujna u crkvi Svetih Anđela u Etobicokeu. Fra Ivo Pavić ponovno je stavio naglasak na molitvu, kajanje i predanje Gospodinu.

Vjernike je pozvao da Krist ne ostane samo dio nedjelje, nego da bude prisutan u svakodnevnim mislima, odlukama i odnosima. Boga slaviti kada sve ide dobro relativno je lako.

Vjera se, međutim, pokazuje i onda kada čovjek ne razumije zašto prolazi kroz određenu kušnju.

Sljedeći dan donio je dvije svete mise i nastavak duhovnog programa. Posebno mjesto imala je duhovna obnova u crkvi sv. Arkanđela Rafaela uz jezero Ontario, gdje je susret bio usmjeren na molitvu za ozdravljenje i oslobođenje.

Naglasak nije bio samo na tjelesnom ozdravljenju. Čovjek može nositi rane koje nitko izvana ne vidi: neopraštanje, krivnju, strah, razočaranje, narušene odnose ili posljedice vlastitih pogrešnih odluka.

Poruka je bila da se srce otvara Božjem djelovanju kroz vjeru, obraćenje, odricanje od grijeha i predanje Kristu.

Važan dio poruke odnosio se i na ljude koji su se udaljili od Boga. Umjesto osude, kršćanin je pozvan biti osoba koja drugome pokazuje put prema Kristu. Nije dovoljno prepoznati tuđu pogrešku; potrebno je znati pružiti ruku čovjeku koji želi ponovno ustati.

Fra Ivo Pavić završio misiju snažnim pozivom na obraćenje

Pretposljednjeg dana misija je stigla u župu Bezgrješnog Srca Marijina u Stoney Creeku. Uoči blagdana Rođenja Blažene Djevice Marije u središtu nagovora našle su se tri velike kršćanske kreposti – vjera, nada i ljubav.
Nada posebno dobiva značenje kada čovjek prolazi kroz bolest, gubitak ili neku drugu životnu kušnju. Kršćanska nada nije uvjerenje da će se svaki problem završiti upravo onako kako čovjek želi.

Ona je pouzdanje da Bog ostaje prisutan i onda kada odgovor još nije vidljiv.

Ljubav, s druge strane, traži slobodno srce. Čovjek koji sve svoje sigurnosti gradi na materijalnim stvarima, vlastitim planovima ili želji da sve drži pod kontrolom teško može potpuno predati život Bogu. Zato duhovni život uključuje i učenje unutarnje slobode.

Završnica sedmodnevnog pohoda održana je 8. rujna, na blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije, u crkvi sv. Wilfrida u North Yorku. Fra Ivo Pavić ondje je govorio o znakovima koji mogu pokazati je li susret s Bogom doista počeo mijenjati čovjekov život.

Takva se promjena, prema porukama izrečenima tijekom misije, ne mjeri prvenstveno snažnim osjećajima. Vidljiva je u svakodnevnom ponašanju:

čovjek ozbiljnije ulazi u borbu protiv grijeha, nastoji živjeti Božje zapovijedi, manje osuđuje druge, uči opraštati, raduje se dobru bližnjega i pokušava sačuvati vjeru kada nastupe poteškoće.

To je možda i najvažnija poruka cijelog pohoda. Duhovna obnova ne završava izlaskom iz crkve.
Ako susret s Kristom ostane samo lijepa uspomena na nekoliko snažnih dana, njegova će se snaga brzo izgubiti.

Pravi plod počinje se pokazivati poslije  u obitelji, na radnom mjestu, u odnosu prema osobi koju teško podnosimo, u spremnosti na ispovijed, u svakodnevnoj molitvi i odluci da ponovno ustanemo nakon pada.

Na blagdan Male Gospe pogled je bio usmjeren i prema Mariji. Njezin život pokazuje kako Bog velika djela može ostvariti preko čovjeka koji mu se stavlja na raspolaganje. Marijina veličina nije bila u zemaljskoj moći, nego u povjerenju i spremnosti da prihvati Božju volju.

Sedam dana misije završilo je, ali pitanje koje su vjernici postavljali fra Ivi Paviću govorilo je mnogo o dojmu koji su susreti ostavili: „Kada ćete se ponovno vratiti?“

Iza tog pitanja ostaje još važnije pitanje za svakoga tko je sudjelovao na duhovnim obnovama: što će se dogoditi nakon povratka svakodnevnom životu?

Nova evangelizacija ne događa se samo kada propovjednik govori pred ispunjenom crkvom.

Ona se nastavlja kada otac ili majka ponovno počnu moliti sa svojom obitelji, kada se netko nakon mnogo godina vrati ispovijedi, kada čovjek odluči oprostiti, kada bolesnik ponovno pronađe nadu ili kada vjernik prestane skrivati svoju vjeru i počne je živjeti djelima.

Fra Ivo Pavić u Kanadi je tijekom sedam dana govorio upravo o takvoj vjeri – vjeri koja ne ostaje samo na riječima. Nevrijeme s početka misije prošlo je.

Tornado je ostao prijetnja izvana. Ali ono što se događalo unutar crkava Ontarija nosilo je drugačiju poruku:

među svim nesigurnostima kroz koje čovjek prolazi postoji mjesto na kojem može ponovno tražiti mir  u susretu s Kristom, molitvi, sakramentima i životu otvorenom Duhu Svetom.