Evanđelje dana subotu, 19. rujna 2026. godine: Oni ostaviše sve i pođoše za njim. (Luka 5, 1-11)
Šimun Petar ima dovoljno razloga odustati: radio je cijelu noć, mreže su ostale prazne i ljudski gledano nema smisla ponovno pokušavati. Ipak, jedna njegova rečenica mijenja sve: „Na tvoju riječ bacit ću mreže.“
Upravo tu počinje čudo. Evanđelje nas danas poziva da se zapitamo možemo li vjerovati Kristu i onda kada ne razumijemo kamo nas vodi. Bog može otvoriti put upravo ondje gdje smo mi već zaključili da više nema smisla pokušavati.
Evanđelje dana subotu, 19. rujna 2026. godine: Oni ostaviše sve i pođoše za njim. (Luka 5, 1-11)
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Dok se oko Isusa gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo.
Kada dovrši pouku, reče Šimunu: »Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov.« Odgovori Šimun: »Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.« Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše.
Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: »Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!« Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: »Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!« Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim. (Luka 5, 1-11)
Evanđelje dana – komentar
Petar nije krenuo ponovno na jezero zato što je bio siguran u uspjeh, nego zato što je povjerovao Isusovoj riječi. Njegove prazne mreže slika su trenutaka kada čovjek daje sve od sebe, a ipak ne vidi plod. Molimo, trudimo se, čekamo, pokušavamo ponovno, a odgovor kao da ne dolazi.
Isus tada ne govori Petru da zaboravi neuspjeh, nego ga poziva da učini još jedan korak: „Izvezi na pučinu.“
To je poziv i nama. Krist ne obećava život bez razočaranja, ali traži da mu vjerujemo više nego vlastitom strahu i iskustvu neuspjeha. Petar je znao ribariti, ali toga je dana morao naučiti nešto važnije – osloniti se na Gospodina.
Kada se dogodio čudesan ulov, Petar nije gledao samo pune mreže. Prepoznao je vlastitu malenost pred Isusom i pao pred njegove noge. A Isus mu odgovara riječima koje i nama trebaju: „Ne boj se!“
Na kraju učenici ostavljaju sve i polaze za njim. Najveće čudo zato nisu bile pune mreže. Najveće čudo bilo je srce spremno ostaviti sigurnost i krenuti za Kristom.
Možda su danas i naše mreže prazne. Možda nešto dugo čekamo ili više ne vidimo izlaz. Evanđelje nas podsjeća da posljednju riječ nema naš neuspjeh. Posljednju riječ ima Krist. Na nama je ponovno reći: „Gospodine, na tvoju riječ pokušat ću još jednom.“
Kratka molitva
Gospodine Isuse, kada se umorim i moje mreže ostanu prazne, daj mi vjeru da poslušam tvoju riječ. Oslobodi me straha, vodi me na pučinu i daj mi hrabrosti poći za tobom. Amen.
