Misao iz Evanđelja dana
Isus od nas traži da budemo jednostavni i iskreni.
Jednom kada se istina izgovori da ili ne bit će dovoljno. Imaju li ljudi povjerenje u moju istinoljubivost?
Gospodine, neka jednostavna vjera priopći sve što ću danas reći.
Ti nikada nisi bio kompliciran i neiskren. Jednostavno si ljubio Oca i ljude iz dubine svojega srca.
X. tjedan kroz godinu
Subota, 17. 06. 2023.
Bezgrješno srce Blažene Djevice Marije
ČITANJA:
vl.: Iz 61,9-11; Otp. pj.: 1Sam 2,1.4-8; Lk 2,41-51
IMENDANI:
Diogen, Inocent, Rajner, Petar, Laura, Terezija, Nevenka, Bogoljub
Prvo čitanje:
Iz 61,9-11
Radujem se u Gospodinu, radujem.
Čitanje Knjige proroka Izaije
Slavno će biti sjeme naroda mojega među pucima
i potomstvo medu narodima.
Tko ih god vidi, prepoznat će
da su sjeme što ga Gospodin blagoslovi.
Radujem se u Gospodinu, radujem,
duša moja kliče u Bogu mojemu
jer me odjenu haljinom spasenja,
zaogrnu me plaštem pravednosti,
kao ženik kad si vijenac stavi
i nevjesta kad se uresi nakitom.
Jer kao što zemlja tjera svoje klice,
kao što vrt niknuti daje sjemenju,
tako će Gospodin Bog učiniti da iznikne pravda
i hvala pred svim narodima.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Otp. pj.: 1Sam 2,1.4-8
Pripjev: Kliče srce moje u Gospodinu, Spasitelju mojemu.
Kliče srce moje u Gospodinu,
raste snaga moja po Bogu mom.
Šire mi se usta na dušmane moje,
jer se radujem pomoći tvojoj.
Lomi se luk junacima,
nemoćni se snagom opasuju.
Nekoć siti sad se za kruh muče,
nekoć gladni ne gladuju više.
Nerotkinja rađa sedam puta,
majka brojne djece svježinu izgubi.
Gospodin daje smrt i život,
ruši u Podzemlje i odande diže.
Gospodin čini uboga i bogata,
obara čovjeka i uzvisuje.
Diže slaba iz prašine,
iz bunjišta izvlači uboga
da ih posadi s knezovima
i da im odredi počasna mjesta.
Evanđelje:
Lk 2, 41-52
Otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Roditelji su Isusovi svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad Isusu bijaše dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga.
Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: »Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.« A on im reče: »Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?« Oni ne razumješe riječi koju im reče.
I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu. A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.
Riječ Gospodnja.
Promišljanje:
Jučer smo slavili Presveto Srce Isusovo, ili njegovo božansko Srce. Danas slavimo Srce njegove Majke – njezino bezgrješno srce, prečisto. Današnja je svetkovina samo jeka – eho jučerašnjega. Oba su srca probodena: Isus u Getsemaniju: “Oče, budi volja tvoja!”, a Marija anđelu: “Nek mi bude po tvojoj riječi!” Ta dva srca, tako draga svakome vjerniku-katoliku, ta dva srca koja kucaju za čovječanstvo, za ljude.
Otvorimo li Novi zavjet, naići ćemo upravo kod evanđelista Luke nekoliko puta spomen na Marijino srce. Za anđelova navještaja ona je razmišljala u sebi, svome srcu, što bi taj pozdrav značio. Potom se dvaput govori kako je ona sve pohranjivala u svome srcu – sve riječi, i događaje, kako je u svome srcu bila nešto kao živo pamćenje, sjećanje. I onda Šimunovo proroštvo o maču koji će probosti njezino majčinsko srce zbog njezina Sina. Ispunilo se to pod križem.
Imajmo jedno na umu: Onodobno ne bijaše bilježnica ni olovaka kao danas, ne bijaše papira, nego se učilo redovito napamet, naizust. Učilo se i pamtilo srcem. Tako je Marija svojim srcem i u svome srcu pohranjivala kao u riznicu sve što je bilo vezano uz Isusa, navještaj, rođenje, djetinjstvo. To bijaše blago, i vjerojatno su oni koji su s Marijom živjeli, bilježili ono što je ona govorila, tako da je od usmene predaje postala vremenom i pisana predaja koju je onda sveti Luka utkao u svoje Evanđelje. Augustin je rekao kako je Marija prije začela srcem, a tek onda tijelom. Najprije je u srcu pristala, a onda se dogodilo u tijelu utjelovljenje.
Posveta Marijinu Bezgrješnom Srcu usko je vezana uz Marijina ukazanja u Fatimi. Ondje je Marija višekratno govorila o molitvi krunice, o posveti njezinu Srcu, a na kraju je kazala kako će njezino Bezgrješno Srce trijumfirati. Već za prvoga ukazanja pitala je Gospa djecu, žele lil se predati i posvetiti Bogu kao okajnica za mnoge grijehe kojima se Božja svemoć vrijeđa, te kao zadovoljštinu za psovke, kletve i proklinjanja te ostale uvrjede koje se nanose Bezgrješnom, Neokaljanom Srcu Marijinu. U jednom viđenju vide djeca Marijino srce okrunjeno trnjem, a u trećem ukazanju govori se o pobožnosti i posveti njezinom Bezgrješnom Srcu. Ovdje je Marijno Srce gotovo nešto kao sredstvo i instrument spasenja.
Isus ne pobjeđuje s mačem u ruci, kao silnici ove zemlje, nego s mačem u srcu. Isto tako i njegova Majka: Ona je pobjednica s mačem u srcu, ljubavlju. U kršćanstvu srce je bitno. Jer kršćanstvo je u biti ljubav, naš Bog je ljubav, Isus je utjelovljena ljubav. To je i Majka Marija.
Znamo što je srce u našem životu. Prenijeti se to može i na Marijino srce koje kuca za svijet. Ona ljubi jer je Majka svih ljudi. Srce je najtankoćutniji organ kojim se ćuti radost i bol, ljubav i patnja, žrtva i predanje. Bez Marije i Marijina Srca naša Crkva postaje Crkva muškaraca, činovnika, službenika, bez srca i duše, muška, ona koja planira, koja se otuđuje od čovjeka. Gdje su muškarci, tu je uvijek polemika, kritika, gorčina, nema radosti, smijeha ni humora, sve je dosadno, i ljudi bježe od takve Crkve. A gdje je Marija, onamo se ide, hodočasti, hrli. Pa to vidimo svakodnevno ovdje u Međugorju.
Na križu je Isus dao Crkvi Mariju, s Marijom svoje srce. Povjerio je apostolima, i apostole njoj, a njezino srce daje toplinu, nježnost, svjetlo. Njezin plašt prekriva sve. Crkva je bila u njezinu srcu i prije nego su apostoli postavljeni u svoju apostolsku službu. Za Ivana se veli u Ivanovu Evanđelju kako je od onoga trenutka “učenik uze k sebi”! Ne u svoju kuću, ne u svoju skrb, nego radije recimo: “U svoje srce, privinu je k svome sinovskome srcu”. Učinila je to i Marija s Ivanom: “Stavila ga u svoje srce koje je odsada kucalo samo za djelo njezina Sina – Isusa Krista.” Učinimo to i mi s Marijom u ovom trenutku…
Čitanja prenosimo sa stranice Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral.hilp.hr











