Na svetkovinu Svih svetih Crkva nas poziva da podignemo pogled prema nebu i prisjetimo se kako je svetost poziv upućen svakome čovjeku.
Današnje Evanđelje donosi Isusove riječi koje potpuno mijenjaju ljudsko shvaćanje sreće, uspjeha i istinskoga bogatstva.
Dok svijet često veliča moć, ugled i materijalno blagostanje, Isus blaženima naziva ponizne, milosrdne, ožalošćene i one koji ostaju vjerni Bogu unatoč teškoćama.
Njegove riječi nisu samo utjeha onima koji trpe, nego i putokaz svakome tko želi živjeti bliže Gospodinu. Svetost ne započinje velikim djelima koja svi primjećuju, nego malim odlukama ljubavi, oprosta i vjernosti koje Bog vidi i onda kada ih svijet ne primjećuje.
Čitanje svetoga Evanđelja po Mateju (Mt 5,1-12a)
U ono vrijeme: Isus, ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati:
»Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!
Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!
Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!
Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!
Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!
Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!
Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas!
Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!«
Riječ Gospodnja.
Isusova blaženstva pokazuju gdje se nalazi prava sreća
Kada Isus izgovara blaženstva, on ne obećava život bez boli, suza i nepravde. Naprotiv, pokazuje da čovjek može ostati blizu Bogu i onda kada prolazi kroz najteže trenutke svojega života.
Blago siromasima duhom, govori Isus. To su oni koji ne grade svoju sigurnost samo na vlastitoj snazi, nego priznaju da im je potreban Bog.
Blago ožalošćenima. Koliko je samo ljudi koji u tišini nose bol zbog gubitka voljene osobe, bolesti ili obiteljskih teškoća? Isus im ne govori da njihove suze nisu važne. On im obećava utjehu i pokazuje da njihova patnja nije zaboravljena pred Bogom.
Blago milosrdnima. U svijetu u kojem se često uzvraća uvredom na uvredu, Isus nas poziva na oprost, razumijevanje i dobrotu.
Blago čistima srcem. Svetost nije samo ono što drugi vide izvana. Ona započinje u čovjekovoj nutrini, ondje gdje nastaju naše misli, nakane i odluke.
Isusova blaženstva zato nisu samo lijepe riječi koje slušamo tijekom mise. Ona su poziv da svakoga dana preispitamo vlastiti život.
Jesmo li spremni oprostiti? Možemo li pomoći nekome tko nam ne može uzvratiti? Znamo li ostati ponizni kada nas drugi hvale i sačuvati vjeru kada nas život iskušava?
Upravo u takvim trenucima blaženstva postaju stvarnost našega života.
Svi sveti podsjećaju nas da je nebo otvoreno onima koji ljube
Na današnju svetkovinu ne slavimo samo poznate svece čija su imena zapisana u crkvenom kalendaru. Slavimo i nebrojeno mnoštvo onih koji su živjeli u Božjoj milosti i sada uživaju zajedništvo s njime u nebu.
Među njima su ljudi koji su na zemlji možda živjeli sasvim običnim životom. Roditelji koji su s ljubavlju odgajali djecu, osobe koje su strpljivo nosile svoje križeve, oni koji su pomagali siromašnima i vjernici koji su do posljednjega daha ostali pouzdani u Boga.
Njihova svetost nije uvijek bila vidljiva svijetu, ali ništa od njihove iskrene ljubavi nije bilo skriveno Božjem pogledu.
To je velika poruka današnje svetkovine: svetost nije nedostižan ideal namijenjen samo nekolicini. Bog i nas poziva da postanemo sveti.
Možda ne možemo učiniti velika djela koja će promijeniti cijeli svijet, ali možemo promijeniti nečiji dan lijepom riječju. Možemo utješiti ožalošćenoga, posjetiti osamljenoga, pomiriti se s bližnjim ili pronaći vrijeme za molitvu.
Svaka takva odluka, kada je učinjena iz iskrene ljubavi prema Bogu i čovjeku, može postati korak na putu svetosti.
Isus na kraju današnjega Evanđelja govori o velikoj nagradi na nebesima. Time nas podsjeća da naš zemaljski život nije konačni cilj našega postojanja.
Naša je nada vječno zajedništvo s Bogom.
Zato nas svetkovina Svih svetih ne poziva samo da se divimo onima koji su već stigli do nebeske slave, nego da se i sami odvažimo krenuti putem kojim su oni hodili.
Ne čekajmo savršen trenutak da počnemo živjeti svetije. Svetost započinje danas, u našoj obitelji, na radnome mjestu, u načinu na koji govorimo, opraštamo i ljubimo.
Možda nas svijet neće uvijek razumjeti kada izaberemo poniznost umjesto ponosa, mir umjesto svađe ili milosrđe umjesto osude.
Ali Isus nam obećava nešto veće od prolaznoga ljudskog priznanja.
Blago onome tko svoje srce otvori Bogu, jer put prema nebu započinje već ovdje, u svakodnevnoj vjernosti Kristu.
