Misao iz Evanđelja dana
Poput Mateja danas i mene Isus zove da krenem za njim, da ga nastavim slijediti svaki dan svoga života.
Često na tome putu posustajem, padam, nije lako.
Danas osobito molim za snagu i milost vjernosti u nasljedovanju Isusa.
XI. tjedan kroz godinu
Nedjelja, 18. 06. 2023.
JEDANAESTA NEDJELJA KROZ GODINU
ČITANJA:
Izl 19,2-6a; Ps 100,2.3.5; Rim 5,6-11; Mt 9,36 – 10,8
IMENDANI:
Marcel, Paula, Ljubo, Amando, Elizabeta, Ozana, Ljubomir
Prvo čitanje:
Izl 19,2-6a
Vi ćete mi biti kraljevstvo svećenikâ, narod svet.
Čitanje Knjige Izlaska
U one dane: Izraelci dođu u Sinajsku pustinju i utabore se u pustinji. Postave Izraelci tabor tu pred brdom, a Mojsije se popne k Bogu. Gospodin ga zovne s brda pa mu rekne: »Ovo reci domu Jakovljevu, proglasi djeci Izraelovoj:
’Vi ste vidjeli što sam učinio Egipćanima;
kako sam vas nosio na orlovskim krilima
i k sebi vas doveo. Stoga, budete li mi se vjerno pokoravali i držali savez moj, vi ćete mi biti predraga svojina mimo sve narode
– ta moj je sav svijet! – vi ćete mi biti kraljevstvo svećenikâ, narod svet.’«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 100,2-3.5
Pripjev: Njegov smo narod i ovce paše njegove.
Kliči Gospodinu, sva zemljo!
Služite Gospodinu u veselju!
Pred lice mu dođite s radosnim klicanjem!
Znajte da je Gospodin Bog:
on nas stvori i mi smo njegovi,
njegov smo narod i ovce paše njegove.
Jer dobar je Gospodin,
dovijeka je ljubav njegova,
od koljena do koljena vjernost njegova.
Drugo čitanje:
Rim 5,6-11
Ako se s Bogom pomirismo smrću Sina njegova,
mnogo ćemo se više spasiti životom njegovim.
Čitanje Poslanice
svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo! Dok mi još bijasmo nemoćni,
Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnike umro. Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti. A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije. Koliko li ćemo se više sada,
pošto smo opravdani krvlju njegovom, spasiti po njemu od srdžbe?
Doista, ako se s Bogom pomirismo po smrti Sina njegova dok još bijasmo neprijatelji, mnogo ćemo se više, pomireni, spasiti
životom njegovim. I ne samo to! Dičimo se u Bogu po Gospodinu našemu Isusu Kristu po kojem zadobismo pomirenje.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Mt 9,36 – 10,8
Dozva dvanaestoricu svojih učenika i posla ih.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Kad Isus ugleda mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira. Tada reče svojim učenicima: »Žetve je mnogo,
a radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.«
Dozva dvanaestoricu svojih učenika i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone
i da liječe svaku bolest i svaku nemoć.
A ovo su imena dvanaestorice apostola: prvi Šimun, zvani Petar, i Andrija, brat njegov; i Jakov, sin Zebedejev, i Ivan,
brat njegov; Filip i Bartolomej; Toma i Matej carinik; Jakov Alfejev i Tadej; Šimun Kananaj i Juda Iškariotski, koji ga izda.
Tu dvanaestoricu posla Isus uputivši ih:
»K poganima ne idite i ni u koji samarijski grad ne ulazite! Pođite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova!
Putom propovijedajte: ’Približilo se kraljevstvo nebesko!’ Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!«
Riječ Gospodnja.
Promišljanje:
Prolazeći kroz sve gradove i sela, Isus shvaća da postoje mnogi bolesnici koje treba izliječiti i mnoge uši žedne da čuju Evanđelje o Kraljevstvu.
Matej nam kaže da je, kad je vidio sve ljude, Gospodin bio ispunjen suosjećanjem i, u srcu milosrđa, izražava želju da taj osjećaj podijeli s drugim srcima. “Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju”, ljude koji mu mogu pomoći nositi težinu duša.
Kad čitamo ove riječi, možemo pomisliti, prije svega, na potrebu zvanja za potpunu predanost svećenstvu, celibatu ili posvećenom životu; dok ćemo mi surađivati kako možemo.
Istina je da, pozivanjem Dvanaestorice, Isus njima prenosi posebnu snagu za određene zadatke koji su ključni i neophodni za život Crkve, poput slavljenja sakramenata.
Ali sve krštene Gospodin poziva da sudjelujemo u zadaći pronošenja Evanđelja svojim životima do na kraj zemlje. „Ako svakodnevno nastojimo postići svetost, svatko u svojoj državi u svijetu i baveći se svojom profesijom, u našem uobičajenom životu, usuđujem se uvjeravati vas da će Gospodin od nas stvoriti i instrumente sposobne za čuda i ako je potrebno, jedne od najneobičnijih”. (Sveti Josemaría, Prijatelji Božji, 262)
Možemo tražiti od Boga da nam da na svijet i ljude gledati njegovim milosrdnim očima. Na taj ćemo se način ispuniti svetim suosjećanjem prema onima koji su „izmučeni i ophrvani“ i moći ćemo im približiti Božju ljubav.
Iz toga slijedi da je svatko od nas poslan drugim ljudima naviještati spasenje. Poslanje nije isključiva povlastica nekih apostola, nego ga moraju ostvarivati i jednostavni kršćani. Svi smo odgovorni za druge ljude; svi moramo na različite načine doprinositi univerzalnom poslanju. Osobito molitvom; Isus nam kaže: „Molite gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju“. Poslanju možemo doprinositi materijalnom pomoći. No možemo mu doprinositi i izravno kršćanskim svjedočenjem u ozračju u kojem živimo i radimo. Svatko, tamo gdje se nalazi, vlastitim ponašanjem doprinosi poslanju, dakle univerzalnom spasenju.
Prihvatimo u sebi Isusovo suosjećanje s narodom koji je umoran i iznemogao, kao ovce bez pastira. Ako u sebi imamo to suosjećanje, naš će život biti usmjeren prema poslanju koje odgovara Božjoj želji.
Čitanja prenosimo sa stranice Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral hilp.hr.

