Drži nas bliže k sebi i ne dopusti da se ikada odijelimo od tebe.
Prvo čitanje:
Jr 31, 31-34
Sklopit ću Novi Savez i grijeha se više neću spominjati.
Čitanje knjige proroka Jeremije
“Evo dolaze dani – riječ je Jahvina – kad ću s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti Novi savez. Ne Savez kakav sam sklopio s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, Savez što ga oni razvrgoše premda sam ja gospodar njihov – riječ je Jahvina. Nego, ovo je Savez što ću ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana – riječ je Jahvina: Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj. I neće više učiti drug druga ni brat brata govoreći: ‘Spoznajte Jahvu!’ nego će me svi poznavati, i malo i veliko – riječ je Jahvina – jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neću više spominjati.” Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 51,12-15. 18-19
Pripjev: Čisto srce stvori mi, Bože!
Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni! Ne odbaci me od lica svojega i svoga svetog duha ne uzmi od mene!
Vrati mi radost svoga spasenja i učvrsti me duhom spremnim! Učit ću bezakonike tvojim stazama, i grešnici tebi će se obraćati.
Žrtve ti se ne mile, kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio. Žrtva Bogu duh je raskajan, srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju U ono vrijeme: Dođe Isus u krajeve Cezareje Filipove i upita svoje učenike: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?« Oni rekoše: »Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka.« Kaže im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.« Nato Isus reče njemu: »Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.« (Matej 16, 13-19)
Evanđelje dana – komentar Cezareja Filipova je bila oko četrdeset kilometara sjeverno od Galilejskog mora i osam kilometara istočno od Jordana. Kad je Isus došao u okolna sela (Marko 8, 27), zbio se događaj koji se općenito smatra vrhuncem njegova naučavanja. Počeo je ispitujući svoje učenike što ljudi govore o tome tko je on. Ljudi su svašta mislili, zato je upitao svoje učenike što misle tko je on. To je dovelo do povijesne ispovijesti Šimuna Petra: “Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.” Drugim riječima, bio je Mesija Izraela i Bog Sin. Tu je spoznaju Petru nadnaravno otkrio Bog Otac.
Isus je dodao: “A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati.” Isus je zapravo rekao: “… ti si Petar – kamen (grč. petros znači kamen), a na toj stijeni ću sagraditi Crkvu svoju.” Nije rekao da će sagraditi svoju Crkvu na kamenu nego na stijeni. Ako Petar nije stijena, što je onda? Držimo li se konteksta, očigledan je odgovor da je stijena Petrova ispovijest da je Krist Sin živoga Boga, što je istina na kojoj je utemeljena Crkva. Efežanima 2, 20 uči da je Crkva sagrađena na Isusu Kristu, zaglavnome kamenu.
Petar za sebe nije nikada govorio kao o temelju Crkve. Dvaput je o Kristu rekao da je Kamen (Djela 4, 11-12; 1. Petrova 2, 4-8), ali slika je tada drugačija; kamen je zaglavni kamen, ne temelj.
“Sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati.” Ovo je prvo spominjanje Crkve u Bibliji, iako je Bog oduvijek imao svoj narod.
“Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga” ne znači da je Petru dana vlast puštati ljude u Nebo. Ovdje se radi o kraljevstvu nebeskom na zemlji – sferi u kojoj svi ispovijedaju odanost Kralju, svi koji kažu da su kršćani. Ključevi govore o pristupu ili ulazu. Petar je prvi uporabio te ključeve na Pedesetnicu i nisu dani njemu kao osobi nego kao predstavniku svih učenika (vidi Matej 18, 18 gdje je svima njima dano to isto obećanje).
“Što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.” Ovaj se stih ponekad uzima da bi se naučavalo kako je apostolu Petru i njegovim pretpostavljenim nasljednicima dana vlast opraštati grijehe. Znamo da ne može biti tako – jedino Bog može opraštati grijehe. (William MacDonald; prema “Komentaru Novoga zavjeta”)
