Najbolje molimo onda kada ne kažemo ništa! Naše riječi mogu biti oskudne.
Često ne znamo što bismo rekli za vrijeme molitve ili smo umorni od ponavljanja istih riječi. To je trenutak kada ulazimo u Božji mir i šutnju i sa svakim dahom zahvalno primamo život i ljubav.
Reci nekoliko riječi molitve Oče naš, molitve koju Isus moli kako bi u nas usadio želju da molimo. Isus daje uzor molitve učeći svoje učenike molitvu Oče naš. Molim za sve one koji su me učili tu molitvu i za one koji su mi pomogli razumije ti je.
Četvrtak, 22. 06. 2023.
ČITANJA: 2Kor 11,1-11; Ps 111,1-4.7-8; Mt 6,7-15
IMENDANI: Paulin, Ivan Fisher i Toma More
NAPOMENA: ▪ U Republici Hrvatskoj državni blagdan: Dan antifašističke borbe, neradni dan.
Prvo čitanje: 2Kor 11, 1-11
Zabadava sam vam navješćivao Božje evanđelje.
Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo! O kad biste podnijeli nešto malo bezumlja mojega! Da, podnesite me! Ljubomoran sam doista na vas Božjim ljubomorom: ta zaručih vas s jednim mužem, kao čistu djevicu privedoh vas Kristu. Ali se bojim da se — kao što zmija zavede Evu svojom lukavštinom — mîsli vaše ne pokvare i odmetnu od iskrenosti prema Kristu. Uistinu, ako tko dođe i propovijeda drugog Isusa, kojega mi nismo propovijedali — ili ako drugoga Duha primate, kojega niste primili; ili drugo evanđelje, koje niste prigrlili — takva lijepo podnosite. Smatram, eto, da ni u čemu nisam manji od »nadapostola«. Jer ako sam i nevješt u govoru, nisam u znanju; naprotiv, u svemu vam ga i pred svima očitovasmo. Ili sam grijeh počinio što sam vam — ponizujući sebe da se vi uzvisite — besplatno navješćivao Božje evanđelje? Druge sam crkve plijenio, od njih primao potporu da bih mogao vama služiti. I dok bijah u vas, premda u oskudici, nikomu nisam bio na teret. U oskudici su mi pomogla braća koja dođoše iz Makedonije. U svemu sam se čuvao da vam ne budem težak, a i čuvat ću se. Istine mi Kristove u meni, ove mi hvale nitko neće oduzeti u ahajskim krajevima. Zašto? Jer vas ne ljubim? Bog znade! Riječ Gospodnja.
Pripjev: Djela ruku tvojih, Gospodine, vjernost su i pravednost.
Hvalit ću Gospodina svim srcem svojim u zboru pravednikâ, u zajednici njihovoj. Silna su djela Gospodnja, nek razmišljaju o njima svi koji ih ljube.
Sjajno je i veličanstveno djelo njegovo, i pravda njegova ostaje dovijeka. Čudesima svojim spomen postavi, milostiv je Gospodin i milosrdan.
Djela ruku njegovih vjernost su i pravednost, stalne su sve naredbe njegove, utvrđene za sva vremena, dovijeka, sazdane na istini i na pravdi.
Evanđelje: Mt 6, 7-15
Vi ovako molite!
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete. Vi, dakle, ovako molite: ‘Oče naš, koji jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji! Kruh naš svagdanji daj nam danas! I otpusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima svojim! I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga!’ Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama Otac vaš nebeski. Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka.« Riječ Gospodnja.
Promišljanje:
Čuli smo iz Isusovih usta molitvu Očenaša. U Novom zavjetu imamo dvije inačice te molitve, kraću u Luke i dulju u Mateja. Svi se izričaji u Očenašu daju pronaći u molitvenoj praksi Staroga zavjeta i židovske molitvene prakse, ali je iz svega postojećega Isus otkao nešto jedincato i jedinstveno u povijesti čovječanstva. Sadržaj Očenaša i poredak molitava govore nam ne samo o načinu, nego izriču gotovo sve o Bogu i svijetu, uređuju odnos prema Bogu i čovjeku pred tim Bogom.
Molitva Očenaša je zacijelo najčešće izgovorena i moljena molitva na svijetu. Mole je svi kršćani, dok Zdravomariju mole redovito katolici. Očenaš nije molitva za svakoga. To je molitva za Isusove učenike. Prisjetimo se okolnosti u Luke. Isus je na jednom mjestu molio, i promatrajući njega i njegovu molitvu, molitveni stav, dolaze mu učenici i mole ga da ih nauči moliti kao što je i Ivan učio svoje učenike moliti i molitvi. Nakon te zamolbe Isus otvara svoja usta i uči ih Očenašu. Daje im smjer i način molitve. Dakle, prvenstveno učenici. Ne narod, budući da to dolazi do izražaja ponajvećma u četvrtoj molitvi, za kruh svagdanji, čime smjera na nadničare u to doba u Palestini, ali i na Isusove učenike koje Isus odašilje bez igdje išta u misije. Bogataši ne moraju moliti za kruh jer u njih kruha ima dovoljno, nekada i u izobilju.
Kao što rekosmo, to je molitva Isusovih učenika. U svakome retku riječ je o tome kako Isusovi nasljedovatelji trebaju zaboraviti sve svoje osnovne osobne želje i životne planove, kako trebaju željeti i htjeti samo ono što Bog hoće. Oni se moraju truditi oko ozbiljenja Božjega plana u svijetu. Taj pak plan je spasenje svih ljudi. Po sebi je to i opasna molitva.
U ranoj Crkvi znalo se za dragocjenost te molitve pa je katekumenima predavana tek na kraju katekumenata, na kraju godina priprave za krštenje, neposredno prije krštenja u uskrsnoj noći. Sami se čin nazivao traditio orationis. Nakon krštenja, u svečanom novokršteničkom bogoštovlju, novokrštenici su smjeli prvi put zajedno s cijelom zajednicom moliti tu molitvu. Kao što je katekumenima predavano Vjerovanje, tako se predavala i Gospodnja molitva – Očenaš. Nama je ta molitva danas izblijedjela, riječi i rečenice djeluju poput sumorna i maglovita vremena. Sve je bez jasnih obrisa, kontura. Ali u Isusovim ustima sve je imalo svoje jasne bridove i konture, svoju oštrinu.
Cijeli Isusov Govor na gori nudi nam sveobuhvatnu sliku kako živjeti kao čovjek u odnosu na samoga sebe, na bližnjega i na Boga. Kuša nam reći što to znači biti čovjek. Temeljni izričaj Isusovih riječi dade se svesti na zajednički nazivnik: Čovjeka se može shvatiti samo u odnosu na Boga. Bog je čovjekovo sve, i čovjek treba živjeti upravo u toj protežnici. Odnos prema Bogu određuje odnos prema čovjeku. Taj Bog nije neka daleka svemirska nepoznanica. U Isusu nam očituje svoje lice i svoju volju. U njegovu djelu, njegovim nakanama učimo Božje misli i nakane, Božju volju s nama ljudima.
Za čovjeka je bitan odnos prema Bogu. A taj odnos mora biti takav da se mora izraziti u govoru s Bogom. Molitva je u bitnome razgovor s Bogom. Zato nam Isus i govori kako moliti, daje nam oblik molitve. Doslovce, u središnjici Govora na gori (Mt 6,9-15) nalazi se Očenaš, Gospodnja molitva. Tu je Isusovu molitvu gotovo nemoguće izlagati, tumačiti. Nju se može samo moliti, zajedno meditirati, suozbiljivati. Pjesmu se dade tumačiti samo s pomoću druge pjesme, molitvu s pomoću druge molitve. Očenaš se ne može tumačiti, interpretirati ako ga riječ po riječ, ili rečenicu po rečenicu rascjepkamo, iskomadamo, raščlanimo, komentiramo. Zato je potrebno vratiti se u svoje vlastito djetinjstvo, i moliti ga kao što smo ga molili kao mala djeca, ponavljajući riječi nakon bake ili majke. I kao što smo ga molili onda, tako pokušajmo i sada u ovom trenutku predočavati sebi prizore i slike, ona prizorišta u kojima se ta molitva obistinjivala u našem životu i očitovala svoje značenje. Stoga treba tu molitvu uvijek moliti zajedno s Isusom, u zajedništvu s Njime. Jer to je Gospodnja molitva.
U njoj imamo sve bitno za svoj život. Molitva da se Bog slavi, da živimo u miru, da ne posustanemo u životu, da nas Napasnik ne nadvlada, da živimo kao ljudi praštanja. Kad Isus govori o napasti, onda misli na našu čvrstinu i posvemašnje prianjanje uz vlastito poslanje i poziv. Kao što je triput u pustinji Đavao dolazio Isus s ponudama da ga odvrati od nakane i poslanja, tako dolazi i k nama.
Isusova je molitva naputak, kako moliti i u kome smjeru se naše molitve trebaju kretati. Učenici se trebaju prema tome ravnati, a molitva ih povezuje i u međusobno zajedništvo i zajedništvo sa samim Bogom. Zahvaljujući Isusu učenici smiju kao i Učitelj Boga zvati Ocem. Zvati, oslovljavati Boga Ocem nešto je najdragocjenije u kršćanstvu, najdivnija oporuka koju je Isus ostavio svojima i čovječanstvu. Isus upravlja molitvu osobno, upravo kao što je samosvjesno i živio. Isus je izuzeo molitvu iz bogoslužnoga prostora, sakralnoga jezika, i stavio je upravo u čovjekov svagdan. I kod Mateja i u Luke Isus pravi razliku između ‘poganskoga brbljanja’ i prave molitve srca.
Pogotovo je Isusovo oslovljavanje Boga riječju “Abba” jedinstveno u cjelokupnoj židovskoj molitvenoj predaji i literaturi. Nema nigdje nešto slično. To bijaše Isusov poseban način molitve. To “Abba” jest ono prvo tepanje, prva slova koja čovjek izgovara i s kojima se obraća i vlastitome ocu, ali i Stvoritelju neba i zemlje, Ocu. Isus govori s Ocem tako naravno, tako intimno, s takvom sviješću kako se dijete obraća vlastitome ocu. Značajka toga novoga načina molitve jest da je prožeto i natopljeno zahvaljivanjem. I to je srčika, to je jezgrenica njegova odnosa prema Bogu Ocu.
Učenici su shvatili i prihvatili. Razumjeli su Isusov način molitve i molitvu koju ih je naučio. Prihvatio je to i jedan Pavao koji će pisati kako je Bog poslao u srca naša Duha Sina svoga koji u nama kliče ‘Abba’ – ‘Oče!’, ‘dragi Tata’ (usp. Gal 4,6; Rim 8,15-16). Bog kao temelj svemira i života.
“Očenaš počinje s jednom velikom utješnom riječi. Smijemo reći Bogu ‘Tata’, ‘Oče’. U toj je riječi sadržana cjelokupna povijest otkupljenja. Imenujući i oslovljavajući svoga Boga Ocem, mi mu se izručujemo, svoje biće, svoj nemir, svoje brige i očekivanja, svoj posao i odmor. U životu djeteta ne može biti ničega što se ne bi trebalo povjeriti Očevoj dobroti, nikakva nevolja koja ne sadrži nadu u Njegovu pomoć… Sad je sve dobro. Bog nam odgovara, Bog je naš Otac. Zaštićeni smo” (R.Schneider). “Moliti znači… ćutjeti to strujanje milosti. Otvaramo se sagibljući se i izručujući se, i onda je sve dobro…U tome i jest tajna Očenaša, da on obuhvaća cijelo naše biće i svu našu nevolju i nadanje” (Schneider).
Čitanja prenosimo sa stranice Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral hilp.hr.
