Ako je to istina za naš odnos s Bogom to mora biti istina i za naše odnose s drugima.
Uvijek trebamo nastojati nikada ne odbiti ponudu pomirenja i oprostiti drugima.
Dok danas razmišljam o ovom evanđelju postoji li netko s kime bih se trebao pomiriti? To nije uvijek praktički moguće, ali oprost drugome u vlastitom srcu ili kroz sakrament ispovijedi jest. Donesi ovaj odnos Isusu u ovim trenutcima molitve.
Kovčeg saveza Gospodnjega prijeći će pred vama preko Jordana.
Čitanje Knjige o Jozui
U one dane: Gospodin reče Jozui: »Danas te počinjem uzvisivati pred očima svega Izraela, neka znaju da sam s tobom kao što bijah s Mojsijem. Ti pak zapovjedi svećenicima koji nose Kovčeg saveza: Kada stignete do obale voda jordanskih, u Jordanu se samom zaustavite.« Tada reče Jozua Izraelcima: »Priđite i čujte riječi Gospodina, Boga svojega.« I reče Jozua: »Po ovom ćete spoznati da je među vama Bog živi: on će goniti ispred vas Kanaance. Evo, Kovčeg saveza Gospodara sve zemlje prijeći će pred vama preko Jordana. Čim stopala svećenika koji nose Kovčeg Gospodina, Gospodara sve zemlje, stupe u Jordan, razdijelit će se voda Jordana, i ona što teče odozgor ustavit će se kao nasip.« Kad je narod krenuo iz svojih šatora da prijeđe Jordan, ponesu svećenici Kovčeg saveza pred njim. A kad su nosači Kovčega stigli do Jordana i kada su svećenici koji su nosili Kovčeg zagazili u vodu na obali — a bilo je vrijeme žetve kad se Jordan prelijeva preko svojih obala — voda što je tekla odozgor daleko se, poput nasipa, ustavila kod grada Adame, koji se nalazi kraj Sartana; a voda što je otjecala dolje u Arabsko ili Slano more sasvim je otekla, i narod je prelazio prema Jerihonu. Svećenici koji su nosili Kovčeg saveza Gospodnjeg stajahu na suhu usred Jordana, i prelažaše Izrael po suhu, sve dok narod ne prijeđe preko rijeke. Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 114, 1-6
Vezani članci:
Kako oprostiti pred Božić? 8. prosinca 2025. 04:58 Kako ući u Božić s čišćim srcem, manje tereta i više Božjeg mira? Oprostiti ne znači zaboraviti nego osloboditi srce…
Snaga Isusova oprosta 10. prosinca 2025. 05:04 Kako Isusov primjer oprosta mijenja naše srce i oslobađa nas tereta koje nosimo? „Oče, oprosti im, jer ne znaju što…
Pripjev: Aleluja!
Kad izađe Izrael iz Egipta, i kuća Jakovljeva iz naroda barbarskog, Judin mu dom posta svetište, a Izrael kraljevstvo njegovo.
Vidje more i uzmače, a Jordan ustuknu. Bregovi skakahu poput ovnova, i brežuljci poput jaganjaca.
Što ti je, more, da uzmičeš? Jordane, zašto natrag okrećeš? Bregovi, zašto skačete poput ovnova, i brežuljci poput jaganjaca?
Evanđelje: Mt 18, 21-19, 1
Opraštaj, kažem ti, ne do sedam, nego do sedamdeset puta sedam!
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Petar pristupi Isusu i reče: »Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?« Kaže mu Isus: »Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.« »Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama. Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug. Nato sluga padne ničice preda nj govoreći: ‘Strpljenja imaj sa mnom i sve ću ti vratiti.’ Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti.« »A kad taj isti sluga, izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: ‘Vrati što si dužan!’ Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: ‘Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti.’ Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga.« »Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. Tada ga gospodar dozva i reče mu: ‘Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svomu drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?’ I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu.« Kad Isus završi ove besjede, ode iz Galileje i dođe u judejski kraj s onu stranu Jordana. Riječ Gospodnja.
Promišljanje:
Božja bit i biće jest sama ljubav. Iz Božjega srca izvire samo ljubav i oprost naših grijeha. Sam Bog snosi troškove oproštenja naših grijeha i našega pomirenja. Njegova je ljubav bezuvjetna, bezgranična, ali nije jeftina. Inače ne bi Bog bio Bog. Ako nam je oprošteno, od nas se traži ista mjera. Uzvratiti mjerom kojom je nama Bog odmjerio, nama izišao ususret. Ako smo sami iskusili oprost grijeha, onda se i neodgodivo i neumoljivo i od nas traži da drugima praštamo, upravo kao što nam to Isus govori u Očenašu. I ne samo sedam puta nego sedamdeset puta sedam puta, dakle, otprilike petsto puta. I to više nije neka mjera, nego je to praštanje bez mjere, bezmjerje. I na kraju, sve što vi jedan drugome oprostite jest u konačnici smiješno malo u odnosu koliko nama Bog sam prašta.
I kako grijeh ima na tisuće lica i pojavnih oblika u svijetu, on se može zaustaviti samo ako mu se suprotstavi jednaka i veća mjera dobrote i ljubavi. Praštanje mora imati uvijek zadnju riječ. Zadnju riječ ne smije nikada imati ‘oko za oko’, ‘zub za zub’. Samo ljubavlju i praštanjem možemo zaustaviti poplavu i opći potop grijeha u svijetu. Pavao će reći: Pobijedi zlo dobrim!
Ako u Novom zavjetu ima teksta koji na jednoj stranici sažimlje u srž Isusovu poruku, onda je to nedvojbeno ovaj odsječak o praštanju i nepraštanju. Ovo je iz Isusovih usta i najizazovnija, i najoptimističnija ali i pomalo beznadna usporedba. Riječi koje uključuju u sebe sve ono što je Isus htio reći i izreći, što nam je htio kazati, i kako on riječ pretvara u djelo, čin. Kad bi Bog bio samo pravedan, onda nas ne bi bilo! A kako čovjek nije kadar sam se od sebe obratiti, onda mu treba netko tko će ga potražiti, onu izgubljenu ovcu, odlutaloga sina.
Ako je već u onoj prispodobi o kukolju u pšenici Božji postupak za nas neshvatljiv, ovaj ovdje ruši sve granice i predodžbe. Božji postupci i milosrđe su zadivljujući. Namjesto da u svom gnjevu čovjeka uništi zbog množine grijeha i zla na ovoj zemlji, u Isusovim postupcima i pojavku ovaj svijet dobiva novu šansu da se preoblikuje prema mjeri koju nudi sam Isus. Svijet opstoji i može opstati samo snagom Božje milosti i milosrđa, a isto se odnosi i na zajednicu Kristovih vjernika. Tu mora vladati zakon praštanja, razumijevanja, smilovanja.
Već smo rekli da je Mateju u ovom poglavlju stalo do toga koji i kakvi zakoni i odnosi moraju vladati unutar vjerničke zajednice i njezina ustroja. Pomoći zajednici kako živjeti u svijetu, kako biti svjetlo svijeta i sol zemlje. Kako odražavati odbljesak Kristova svjetla u svijetu. Pravednost mora biti veća nego u farizeja (5,20). Srce mora postati novo, vjernik mora postati poput djeteta (18,3), imati djetinje srce i pogled. Mnogi su u opasnosti otpada i sablazni. Mnogi su već izgubljeni. Zato upozorenje pred lošim primjerom, skandaloznim ponašanjem te poziv da se potraži svaka izgubljena i zalutala ovca, da se pruži svakome najveća moguća pomoć, da se svatko zauzme oko zbrinjavanja odlutalih. Ne nositi u srcu protiv brata mržnju, zlu krv, nepraštanje. Oprostiti ako je čovjek sam bio zakinut ili oštećen, uvrijeđen ili ponižen. Živjeti snagom Božjeg Duha i Isusova primjera. Biti živi protok Božjeg mira i praštanja. Samo tako može vjernička zajednica opstati u svijetu.
Kad bi Bog prema nama postupao prema pravednosti, ne bi nam dostajalo ni nekoliko života da odležimo u tamnici svoje dugove. Ali se kralj dade umilostiviti jer zna za našu bespomoćnost. Prema Isusu svi smo mi u Božjim očima i pred Bogom pomilovani. O tome će poslije krasno govoriti Pavao, da, dok još bijasmo grješnici, Sin Božji plati za našu krivicu. Ta bi nas svijest morala prožimati i u toj svijesti morali bismo zagrliti cijeli svijet. Stoga nam Isus jasno veli: U njemu smo svi postali Božja djeca.
Kad nam ne bi bilo oprošteno, morali bismo na kraju očajavati. Namjesto teorije, evo jednoga primjera iz života velikoga Dostojevskoga. Osuđen kao prevratnik na tamnicu u Sibiru, strašno se mučio u društvu s ubojicama, nasilncima, kriminalcima, kao politički zatvorenik. Psihički se strahovito mučio i prezirao svoje suuznike. Ali jednoga mu je Uskrsa sinula bitna misao: “Svi ovi ljudi su kao i ti sam! Svi su sami i osamljenici! Moraš nadići osudu snagom razumijevanja. Ne smiješ nijednoga čovjeka suditi, jer će u njegovu životu tek onda biti sve na svome mjestu kad ga shvatiš”. A njegova kćerka veli što im je otac rekao na smrtnoj postelji: “Kad god u životu osjećate krivnju, nikada ne zaboravite: Ja, vaš otac, uvijek bih vam oprostio sve što god bilo kada učinite i kamo god dospijete. I zato vjerujte još daleko više kako će vas Bog, vaš vječni Otac, pratiti kamo god vas život odnese. Ma koliko krivnje navukli na sebe, nikada ne smijete očajavati u krivnji i zbog krivnje. Nek vas Bog sačuva od toga: Da zbog očaja navučete na sebe krivnju!”
Ni Isus ništa drugo nije htio onom usporedbom, slikom Oca koji prašta. On nam je htio predočiti sliku Oca koji nas prati i koji nam prašta, ma što to bilo u našem životu. I kad god nas spopadnu dvojbe, što nam je činiti, mislimo jednostavno na to, što bismo bili mi bez praštanja. Svi zavisimo od Božje dobrote i praštanja. Zato je mjera praštanja praštanje bez mjere. Učimo to od Isusa. On je tu namjesto Boga. On je Božje kraljevstvo u osobi. On je osoba u kojoj se očituje Božje lice, u kome dodirujemo Boga, u kome stupamo pred gorući oganj. Gdje se to dogodi, svijet je spašen i otkupljen, on je nov.
Tumačenje: Fra Tomislav Pervan /Čitanja prenosimo sa stranice Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral hilp.hr.
