Ne nađe se nijedan kao Daniel, Hananija, Mišael i Azarja.
Početak Knjige proroka Daniela
Treće godine kraljevanja Jojakima, kralja Judeje, dođe Nabukodonozor, kralj Babilona, na Jeruzalem te ga opsjede. Gospodin mu dade u ruke Jojakima, kralja judejskog, i dio predmeta iz Doma Božjega; on ih dopremi u zemlju Šinear i pohrani predmete u riznici svojih bogova. Kralj naredi Ašfenazu, starješini svojih dvorjanika, da dovede od Izraelaca nekoliko dječaka kraljevskoga ili velikaškog roda: neka budu bez nedostatka, lijepi, vrsni u svakoj mudrosti, dobro poučeni i bistri, prikladni da stoje na kraljevu dvoru; Ašfenaz neka ih nauči pismu i jeziku Kaldejaca. Kralj im odredi dnevni obrok od kraljevskih jela i od vina sa svoga stola. Neka se odgajaju tri godine, a poslije toga imali bi stajati pred kraljem. Među njima bijahu Judejci: Daniel, Hananija, Mišael i Azarja. Daniel je u srcu odlučio da se neće okaljati kraljevim jelima i vinom s njegova stola, pa zamoli dvoraničkog starješinu da ga poštedi te se ne okalja. Bog dade Danielu te nađe dobrohotnost i smilovanje u dvoraničkog starješine. Starješina reče Danielu: »Bojim se svoga gospodara kralja; on vam je odredio jelo i pilo, pa ako vidi da su vam lica mršavija nego u drugih dječaka vaše dobi, ja ću zbog vas biti kriv pred kraljem.« Tada reče Daniel čuvaru koga bijaše dvoranički starješina odredio Danielu, Hananiji, Mišaelu i Azarji: »Molim te, pokušaj sa svojim slugama deset dana: neka nam se daje povrće za jelo i voda za pilo. Vidjet ćeš onda kakvi ćemo biti mi a kakvi dječaci koji jedu od kraljevih jela, pa učini sa svojim slugama po onome što budeš vidio.« On pristade i stavi ih deset dana. A nakon deset dana oni bijahu ljepši i ugojeniji nego svi dječaci koji jeđahu od kraljevih jela. Od tada čuvar dokinu njihova jela i obrok vina što su imali piti, te im davaše povrća. Ovoj četvorici dječaka dade Bog znanje i razumijevanje svih knjiga i mudrosti. Daniel razumijevaše viđenja i sne. Pošto se navršilo vrijeme određeno od kralja da mu ih dovedu, dvoranički starješina uvede ih pred Nabukodonozora. Kralj razgovaraše s njima, i među svima ne nađe se nijedan kao Daniel, Hananija, Mišael i Azarja. I tako oni ostadoše pred kraljem. I u svemu mudrom i umnom o čemu ih ispitivaše kralj, nađe da su deset puta vrsniji od svih čarobnika i gatalaca što ih bijaše u svem njegovu kraljevstvu. Riječ Gospodnja.
Blagoslovljen budi na prijestolju kraljevstva svoga,
Blagoslovljen, ti što istražuješ bezdane i sjediš nad kerubima,
Blagoslovljen budi na svodu nebeskom.
Evanđelje: Lk 21, 1-4
Ugleda ubogu udovicu kako baca dva novčića.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Kad Isus pogleda, vidje kako bogataši bacaju u riznicu svoje darove. A ugleda i neku ubogu udovicu kako baca onamo dva novčića. I reče: »Uistinu, kažem vam: ova je sirota udovica ubacila više od sviju. Svi su oni zapravo među darove ubacili od svog suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sav žitak što ga imaše.«
Riječ Gospodnja.
Razmatranje:
Priča se često naziva pričom o udovičinom novcu ili pričom o udovičinom prinosu. Jednog dana, Isus je sjedio sa svojim učenicima u blizini hramske riznice i gledao kako ljudi polažu novac u posude za žrtve. Ženski dvor imao je trinaest takvih posuda, a ljudi su mogli ubaciti svoj novac dok su prolazili. Isus je gledao kako bogati prilažu velike svote novca, ali onda je došla udovica s dva novčića u ruci, naziva “dva bakrena novčića, koja čine novčić”.
Udovica je stavila svoje novčiće u kutiju, a Isus je pozvao svoje učenike k sebi i ukazao na njezin postupak: „Zaista, kažem vam, ova je siromašna udovica stavila u riznicu više od svih ostalih. Svi su davali od svoga bogatstva; a ona je od svoje sirotinje uložila sve – sve što je imala za život”
Nekoliko nas stvari uči priča o udovičinom novcu. Prvo, Bog vidi ono što čovjek previđa. Ljudi su sigurno primijetili velike darove u hramu; to su vjerojatno učenici gledali. Ali Isus je vidio ono što nitko drugi nije: vidio je skromni dar siromašne udovice. To je bio dar koji je Isus smatrao vrijednim komentara; ovo je bio dar kojeg su učenici trebali biti svjesni. Ostali darovi u riznici toga dana stvarali su veliku buku dok su zveckali u posudama, ali udovičino se obol čulo na nebu.
Drugo, Božja procjena je drugačija od ljudske. Udovičina dva novčića zbrajala su novčić, prema čovjekovoj tablici. Ali Isus je rekao da je ona dala više nego itko drugi tog dana ( Marko 12:43 ). Kako je to moglo biti, kada su “mnogi bogataši ubacivali velike količine” ( Marko 12:41 )? Razlika je u proporciji. Bogati su davali velike svote, ali su i dalje zadržavali svoja bogatstva; udovica je “ubacila sve – sve što je imala za život” ( Marko 12:42 ). Njezina je bila prava žrtva; bogati nisu počeli davati na razini njezine žrtve.
Treće, Bog preporučuje davanje u vjeri. Ovdje je bila žena kojoj je trebala milostinja , a ipak je imala srca da je da. Iako je iznos bio zanemariv – što bi mogla kupiti udovičina leptina? – dala ga je s vjerom da ga Bog može iskoristiti. Vjera udovice očituje se i po tome što je dala posljednje novce. Poput udovice iz Sarepte , koja je svoj posljednji obrok dala Iliji (vidi 1. Kraljevima 17:7-16), udovica je u hramu dala svoja posljednja sredstva za samouzdržavanje. Znači li to da je udovica napustila hram potpuno oskudno, otišla kući i umrla od gladi? Ne. Biblija uči da Bog brine za naše potrebe ( Matej 6:25-34 ). Ne znamo detalje o budućnosti ove konkretne udovice, ali možemo biti sigurni da je bila zbrinuta. Kao što se Bog pobrinuo za udovicu i njezina sina u Ilijino vrijeme ( 1. Kraljevima 17:15-16 ), Bog se pobrinuo i za udovicu u Isusovo vrijeme.
Zanimljivo je da je, neposredno prije nego što je Isus komentirao udovički obol, komentirao pismoznance “koji proždiru udovičke kuće” ( Marko 12,40 ). Vjerski službenici tog vremena, umjesto da pomognu udovicama u nevolji, bili su savršeno zadovoljni time što su im oduzeli sredstva za život i nasljedstvo. Sustav je bio korumpiran, a tama pohlepe pisara čini da udovičina žrtva još više sjaji. “Bog voli radosnog darivatelja ” ( 2. Korinćanima 9,7 ) i vjeran je da se brine za svoje.
Čitanja prenosimo sa stranice Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral hilp.hr.
