Isus je naš pastir – ne vodi nas kamo mi želimo, nego kamo trebamo ići
Često bismo htjeli da nas Bog vodi tamo gdje je lako, poznato i ugodno. Ali pravi Pastir ne traži našu udobnost – nego našu sigurnost. A ona je samo u Njemu.
> Ovce ne znaju put. One samo znaju Tko ih vodi.
Isus sebe naziva dobrim pastirom, onim koji poznaje svoje ovce i koji život svoj polaže za njih. To nije slika moći, već ljubavi. On ne zapovijeda izdaleka, nego hoda ispred nas – kroz doline, tame, uzbrdice i livade.
I kada ne razumijemo kuda idemo, i kada se čini da je put težak, On vidi dalje. Njegove oči vide vječnost. I zato, kad nam kaže „Pođi za mnom“, možemo mu vjerovati – jer nas ne vodi prema pogibelji, nego prema spasenju.
Isus ne obećava lagan put, ali obećava da ćemo na tom putu nikada ne biti sami. On ide ispred nas, čuva nas i – što je najvažnije – dolazi potražiti kad zalutamo.
U svijetu punom lažnih vođa i nesigurnih putova, samo jedan glas vodi do vječnosti. Glas Dobrog Pastira.
