Trnje, mirta i štap – sveti znakovi iz Jeruzalema
U Svetoj zemlji svaki kamen, svaka biljka i staza priča svoju priču. Ondje gdje je Isus hodao, još i danas svjedočimo tišini, boli i svetosti koja se ne može opisati riječima.
Jedan od najdirljivijih simbola je trnovita biljka koju mnogi vjeruju da je bila korištena za krunu koju su stavili Isusu na glavu.
Raste u okolici Jeruzalema, osobito oko Golgote, i ima oštre, duge trnove koji bez milosti probijaju kožu. Ta kruna nije bila samo bol – bila je ruganje, ali i znak Kralja koji ne vlada silom, već žrtvom.
U Jordanu, nedaleko mjesta gdje je Isus kršten, raste biljka mirta – biblijski simbol mira, Božje prisutnosti i obnove. U Starom zavjetu, mirta je predstavljala novi početak nakon suza. Njezini listovi su mirisni, a grančice se i danas nose u hodočašćima.„Umjesto trnja, izrast će mirta.“ (Iz 55,13)
Bog obećava: ono što nas ranjava, zamijenit će onim što nas tješi. Trnje će ustupiti mjesto mirti. Bol će ustupiti mjesto blagoslovu.
Još jedan snažan simbol je štap – običan komad drva koji u Bibliji označava vlast, vodstvo i oslonac. Mojsije je štapom razdvojio Crveno more. Pastirov štap vodio je ovce kroz tamne doline. A Isus, tihi Pastir, nije imao zlatni štap već križ.
Križ je postao štap koji nas vodi prema spasenju, kroz pustinje ovog života. U Jeruzalemu, križ nije samo povijesni znak on je živi podsjetnik da Bog nije dalek. Bio je ovdje. Hodao je. Krvario. Oprostio.
Trnje, štap i mirta tri znaka, tri priče, jedan Kralj. Jeruzalem i Jordan nisu samo mjesta. To su svete točke na karti spasenja.
Kad gledaš trnje, ne boj se – iza njega dolazi mirta. Kad ti je život pustinja – Božji štap te vodi. I sve to nije simbolika. Sve je to istina. Isus je hodao tamo – da bi danas mogao hodati uz tebe.