Oni koji hodaju s Gospodinom neko dulje vrijeme znaju da je molitva bitna za njihov duhovni život.
Nažalost, mnogi kršćani vjeruju u tu nauku i tu tajnu za dobivanje snage da sve podnesu, no rijetko “pristupaju k prijestolju” da postignu milosrđe i nađu milost za pomoć u vrijeme svoje potrebe.
Opasno je zanemarivati to pristupanje k prijestolju Božjem i tražiti njegovu pomoć! Rečeno nam je da hrabro ulazimo u njegovu nazočnost da tražimo pomoć, čak i kad se možda ne osjećamo dostojni doći u njegovu nazočnost. Međutim, Pismo je jasno, prihvaćeni smo po vjeri u Kristovu prolivenu krv za pomirenje.
“Dakle, pristupajmo s pouzdanjem k prijestolju milosti da primimo milosrđe i nađemo milost za pravodobnu pomoć” (Heb 4,16).
Bezbožni se nemaju kamo okrenuti u vrijeme straha i velike nesreće. Oni nemaju sidra za dušu niti imaju mjesta gdje naći pomoć i mir. Ali nama, kao djeci Svevišnjeg, ponuđeni su milosrđe i milost u svakoj kušnji i nevolji, ako jednostavno dođemo k njemu s djetinjom vjerom i hrabrošću. “Ne boj se, jer ja sam s tobom; ne obaziri se plaho, jer ja sam Bog tvoj. Ja te krijepim i pomažem ti, podupirem te pobjedničkom desnicom” (Iz 41,10).
Trebate li svjež dodir Gospodnji? Jeste li u potrebi za snagom da možete dalje? Je li vaša sadašnja kušnja uistinu “vrijeme potrebe”? Onda vam je potrebno više milosti! Milost je sve što vam je potrebno za vašu potrebu. Međutim, njegova milost – neprestano snabdijevanje snagom, milosrđem i pomoći – mora se postići vjerom. Na molitvu morate ići očekujući “naći” i milosrđe i milost.
“Kad sam te zazvao, uslišio si me, dušu si moju pokrijepio” (Ps 138,3). “Al onima što se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se” (Iz 40,31). “Vapijem Bogu višnjemu, Bogu koji mi čini dobro. Nek pošalje s nebesa i spasi me, nek postidi one što me progone: neka Bog pošalje dobrotu svoju i vjernost” (Ps 57,3-4).
Neki ne dolaze Božjem prijestolju jer misle da molitva mora biti glasna. Doista postoji vrijeme kad molimo uzdignuta glasa, s glasnim vapajem, ali ja nalazim da je moja najučinkovitija molitva u tišini. To je glas moga srca. Ova molitva srca ili vapaj srca ilustrira Ana u Starom zavjetu.
Njezine su se usne micale, ali iz njih nije izlazio nikakav glas (vidi 1 Sam 1,13). Vidite, Duh Sveti je taj koji nosi naše tajne vapaje do prijestolja Božjeg. Ljubljeni, ne nosite svoje nevolje i obeshrabrenja još jedan dan. Zatvorite se s Gospodinom nasamo i jednostavno mu izlijte svoju dušu u tišini. Ne postoji snažnija molitva od one iz slomljene, ranjene duše koja dolazi poput djeteta tražiti pomoć od dobroga Oca.
David psalmist je rekao da je Gospodin “plač moj čuo” (Ps 6,9). Isto tako, i za vas je otvoreno prijestolje Božje sve sate dana i noći. Bog čuje i odgovora i on će čuti i vaš vapaj!
