Cilj duhovnog života neprekidno je vježbanje u otvaranju srca Božjoj ljubavi.
Dokaz tome su nam primjeri svetih otaca. U njima je odsijevalo pravo savršenstvo i pobožnost. Te svete duše bi po danu radile, a noć provodile u dugoj molitvi, ali i za vrijeme rada nikada nisu prestajali u duhu se moliti.
Samima sebi su se pričinjali bezvrijednima i ovaj ih je svijet prezirao; no u očima Božjim bili su dragocjeni i dragi. Zanimljivo kako je spomen na njih očuvan do današnjih dana, a u svoje vrijeme bili su prezreni kao i naš Spasitelj kojega su do kraja života nasljedovali.
Oni su nam poticaj i uzor kako se pobjeđuje duh ovoga svijeta čije obličje prolazi. Uče nas istinskoj poniznosti, priprostoj poslušnosti te hodanju u ljubavi i strpljivosti.
Nasljedujući njihov primjer i mi ćemo napredovati duhom i stjecati veliku milost pred Bogom. Neka nam Sveti oci budu zagovornici za naš rast u svetosti.
Pomozi mi Gospodine tražiti uzore u svetim ocima, a ne u idolima ovoga svijeta.
