
Kako li je izvanredan bio znak po kojem su betlehemski pastiri trebali prepoznati novorođenog Spasitelja!
Mi bismo u pogledu dobrodošlice izražene nekoj važnoj osobi obično očekivali nešto dojmljivije nego nešto tako skromno. No Sin Božji, Izraelov očekivani Mesija i budući Kralj, došao je na ovaj svijet daleko od veličanstvenih uvjeta; usprkos činjenici da je On, u takvoj skromnosti, bio onaj koji „sve nosi riječju svoje snage“ ( Hebrejima 1,3 ).
Sin Božji se među ljudima mogao pojaviti kao odrasla osoba i ne bi morao proći kroz proces rađanja, ali tada tajna Njegovog skromnog utjelovljenja ne bi bila tako očita.
Nije li prorok Izaija objavio: „Jer dijete nam se rodilo, sin nam je dân“ (9,6). Štoviše, naš je Spasitelj htio iskusiti životne okolnosti kao što ih poznajemo, kako bi nas razumio i pomogao nam (vidi: Hebrejima 2,17.18 ).
Anđeli su počeli klicati kad su objavili najveću vijest ikad objavljenu na svijetu: „Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj, koji je Krist Gospodin“ ( Luka 2,11 ).
Njihovo veličanje otkriva štovanje (slava Bogu u visinama), proročanstvo (na zemlji mir) i ugodnu poruku (prema ljudima dobra volja).
Pastiri su otišli do Betlehema, našli Dijete te proslavili i uzveličali Boga (red. 16 i 20). I mi se možemo radosno i zahvalno pridružiti njihovom veličanju.

