Mojsije je imao jedinstvenu mogućnost da zauzme visok položaj u Egiptu; mogao je biti priznat kao „sin faraonove kćeri“, dok su Izraelci, njegov vlastit narod, bili prezreni i zlostavljani robovi u toj zemlji.
No spoznaju o istinskom Bogu moglo se naći samo među njima. Stoga se Mojsije odrekao bilo kakvog roba: izabrao je to „da bude zlostavljan zajedno s Božjim narodom“. Izabrao je ono što je bilo ispravno, jer je Božja prisutnost u njegovom vlastitom narodu bila poželjnija od bilo čega drugog.
Što je sa mnom? Jesam li ja izabrao društvo vjernika? Ja mogu biti vjernik u svom srcu, kao potajno. Bog to priznaje, ali On od mene želi da svoj kršćanski život dijelim s drugima. Možda su oni prezreni i pomalo povučeni, no Bog od mene želi da svoju vjeru živim s takvima.
Vjernici okupljeni u Isusovo ime nalaze se na mjestu Njegovog blagoslova. Što su užici ovoga svijeta u usporedbi s radošću takvog zajedništva s Bogom i Njegovom djecom? Sudjelovati u životu kršćanske zajednice jest živjeti istinsku ljubav, doživljavati je sam i iskazivati je drugima. Ako se suočavam s teškoćama i neugodnostima to me dovodi do toga da se odreknem sebičnosti, ali ljubav i dalje ostaje. U takvim okolnostima mogu pomoći u tome da se zlo nadvlada dobrom, za Gospodina, i to predano, ponizno i nesebično.
Jer jedan dan u dvorima tvojim bolji je od drugih tisuću. Radije bih bio vratar u Domu Boga svojega negoli da živim u šatorima zloće.
Vjerom je Mojsije, kad je odrastao, odbio da ga se naziva sinom faraonove kćeri, izabravši radije da bude zlostavljan zajedno s Božjim narodom negoli prolazno grešno uživanje.
Psalam 84,10 ; Hebrejima 11,24.25
