Bez Duha Svetoga nema života: vjera tada postaje samo navika

Mnogi danas vjeruju, mole i idu u crkvu  ali duboko u sebi osjećaju prazninu. Kao da nešto nedostaje. Kao da postoji vjera, ali nema života. Upravo tu dolazimo do ključne istine: bez Duha Svetoga vjera lako postaje samo navika, a srce ostaje hladno.

Želim vam govoriti o nečemu jako važnom  o vatri Duha Svetoga. Ta vatra je presudna za naš duhovni život. Ako nema te vatre u nama, ona se ugasi. I tada se pitamo zašto su ljudi danas hladni prema Bogu i zašto nemaju pravi odnos s Njim.

Razlog je jasan  nemaju u sebi Duha Svetoga. Govorim ovo kršćanima. Ljudi u svijetu možda još ne poznaju Boga, ali mi koji vjerujemo često živimo bez te vatre, bez te snage koja mijenja srce.

U Poslanici Rimljanima stoji da je ljubav Božja izlivena u naša srca po Duhu Svetome. Ta ljubav nije nešto što sami možemo stvoriti. Možemo imati ljudsku ljubav, ali ona je promjenjiva  dok je sve dobro, volimo, a kada nije, ljubav nestaje.

Božja ljubav je drugačija. Ona dolazi od Duha Svetoga. Ona se izlijeva u srce i donosi toplinu tamo gdje je prije bila hladnoća. Ona ostaje i kada je teško.

Zašto vjera bez duha postaje prazna

Često dolazimo u crkvu i imamo vanjski oblik pobožnosti. Sve izgleda lijepo izvana, ali iznutra može biti praznina. Možemo reći: „U Gospodinu je dobro“, ali pravo pitanje je  kako je u tvom životu?

Može biti da izvana izgleda sve u redu, a iznutra je ruševina. I tada treba iskreno priznati: nije dobro. Jer bez Duha Svetoga i kršćanstvo može izgledati ispravno, ali u sebi biti prazno i bez života.

Možeš imati red u crkvi, tradiciju i lijepo slavljenje, ali često samo pjevamo Bogu, a ne slavimo Ga srcem. Slaviti znači izlijevati svoje srce pred Bogom, otvoriti Mu se iskreno.

Kada Duh Sveti počne djelovati u čovjeku, tada dolazi do promjene. Ponekad se pojave i suze  ali to nisu samo emocije, nego duboki dodir Boga. To je trenutak kada Bog ulazi u tvoju nutrinu.

Postoji razlika između običnog emocionalnog doživljaja i stvarnog djelovanja Duha Svetoga. Netko može govoriti lijepe riječi koje dirnu emocije, ali ako nakon toga nema promjene, sve ostaje isto.

Ali kada Duh Sveti dotakne čovjeka, tada se nešto u njemu mijenja. I ne samo u njemu  nego i u njegovom životu. Počinješ drugačije gledati, drugačije razmišljati, drugačije živjeti.

Tada se čovjek pita: što se događa? Odgovor je jednostavan  Duh Sveti djeluje.

Molitva koja minjenja sre,a ne samo riječi

Ako nema Duha Svetoga, nema ni vatre u čovjeku. A bez te vatre nema ni prave ljubavi prema Isusu. Ne možeš ljubiti Isusa ako nemaš tu vatru u srcu.

Kada se ta vatra ugasi, ljubav se pretvara u naviku. A Bog ne želi naviku. On ne želi da naš život bude samo religija ili tradicija. Bog želi odnos.

On te pozvao u odnos sa sobom. Ne u formalnost, nego u život. Molitva nije nabrajanje riječi. Isus nas uči da ne molimo kao oni koji samo ponavljaju riječi misleći da će biti uslišani zbog mnoštva riječi.

Zamisli da svaki dan nekome nešto govoriš, ali bez srca. Taj odnos ne bi imao smisla. Tako ni Bog ne želi prazne riječi  On želi tvoje srce.

Molitva je dijalog, a ne monolog.

Kada moliš, stani. Smiri se. Izgovori Bogu što imaš, ali onda i šuti. Razmišljaj. Tada Bog počinje govoriti u tvoje srce, tiho, ali jasno.

Ponekad nećeš čuti glas, ali ćeš imati misao, nutarnji poticaj, nešto što te vodi. Ponekad će ti kroz čitanje Biblije odjednom „iskočiti“ neka riječ koja te pogodi ravno u srce.

To je Bog koji govori.

On ti tada daje sigurnost da si ljubljen. Čak i kada te ljudi napuste, kada se sve okrene protiv tebe – Bog ostaje. I govori ti u dubini srca: „Ljubljen si.“

To je djelovanje Duha Svetoga.

Zato nemoj ostati na površini. Nemoj živjeti vjeru kao naviku. Nemoj se zadovoljiti formom bez života. Traži Boga. Traži Duha Svetoga. Jer kada On dođe  sve se mijenja.

Foto/Izvor: duh-sveti-vatra-golubica-kriz.