Godine 1991. u Venezueli dogodio se izvanredan euharistijski događaj koji je duboko obilježio živote jednog svećenika zahvaćenog krizom vjere i jednog znanstvenika koji će, nakon susreta s onim što Crkva naziva stvarnom sakramentalnom prisutnošću Isusa Krista, doživjeti snažno i trajno obraćenje.
Snimka i svjedočanstva o ovom događaju i danas potresaju i nadahnjuju vjernike diljem svijeta.
1. Neobjašnjiv događaj na svetkovinu Bezgrešnog začeća
Dana 8. prosinca 1991., na svetkovinu Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, otac Otty Ossa Aristizábal, kolumbijski svećenik star 56 godina, slavio je svetu misu u svetištu Betanije, smještenom u planinskom području nedaleko od Caracasa, glavnog grada Venezuele.
Svetište Betanije međunarodno je poznato po ukazanjima Blažene Djevice Marije službenici Božjoj Mariji Esperanzi de Bianchini, koja su započela 1976. godine, a 1987. službeno su priznata kao autentična i nadnaravna od strane tadašnjeg mjesnog biskupa, mons. Pía Bella Ricarda.
U to vrijeme otac Ossa prolazio je kroz duboku duhovnu krizu. Opterećen sumnjama u vlastiti poziv, zatražio je od biskupa godinu dana razlučivanja i preispitivanja svećeničkog života. Uz dopuštenje biskupa, otišao je u Betaniju slaviti svetu misu, koju je doživljavao kao moguću posljednju u svome životu.
Tijekom euharistijske službe dogodilo se nešto neočekivano: na posvećenoj hostiji, položenoj na patenu, pojavila se crvena točka iz koje je počela istjecati crvena tekućina.
„Teklo je kao što krv teče iz šava“, posvjedočio je kasnije otac Ossa u službenoj izjavi biskupu.
2. Znanstvena analiza i proglašenje čuda
Svećenik je zadržao hostiju iz koje je tekla crvena tvar, a mons. Bello ju je ubrzo poslao na znanstvenu analizu u Odjel za mikroanalizu tadašnje Pravne tehničke policije u Caracasu. Ispitivanje je povjereno timu stručnjaka kojim je ravnao molekularni biolog dr. Daizy Cañizález.
Na temelju svjedočanstva oca Osse i rezultata laboratorijskih ispitivanja, mons. Bello, tada biskup Los Tequesa, proglasio je 1992. godine krvarenje hostije u svetištu Betanije čudesnim događajem.
Otac Ossa Aristizábal preminuo je 2015. godine, ostavivši iza sebe plodnu i vjernu svećeničku službu, obilježenu dubokim povjerenjem u Krista prisutnog u Presvetoj Euharistiji.
Hostija povezana s ovim čudom danas se čuva kod augustinki rekolektantica Srca Isusova u Los Tequesu, kamo i danas dolaze hodočasnici iz cijeloga svijeta.
3. Goruća hostija poput živog srca i obraćenje znanstvenika
Prema svjedočanstvu sestre Graceline Moline, augustinske redovnice, 1998. godine dogodio se još jedan neobičan događaj. Jedan hodočasnik snimao je hostiju ručnom kamerom, a prilikom kasnijeg pregledavanja snimke uočeno je da se hostija na vrpci pojavljuje okružena plamenom i pulsirajuća poput srca.
„Gospodin je ondje prisutan u svome Tijelu, Krvi, Duši i Božanstvu“, istaknula je sestra Gracelina. „Ono što se vidi jest Kristovo Srce živo, kucajuće i goruće od ljubavi za svakoga od nas.“
U razgovoru za katoličku agenciju ACI Prensa, dr. Cañizález ispričao je da u vrijeme kada je 1992. primio uzorak hostije njegov vjerski život nije bio čvrst. Nakon obavljene ekspertize, događaj je gotovo potpuno potisnuo iz sjećanja.
Godinama kasnije, nakon osobne tragedije i gubitka sina, 2012. godine doživio je snažan nutarnji poticaj da uđe u crkvu upravo na svetkovinu Presvetog Srca Isusova. Taj je trenutak označio početak njegova povratka vjeri.
Presudan trenutak dogodio se kada je sudjelovao u hodočašću „krvavoj hostiji“ u Los Tequesu.
„Tada mi je, slikovito rečeno, spao veo s očiju“, svjedoči.
Sjetio se istraživanja koje je vodio 1992. godine ovoga puta s potpuno drukčijom, katoličkom sviješću.
Njegova znanstvena analiza potvrdila je da je tvar koja je potekla iz hostije bila prava ljudska krv, krvne grupe AB iste one koja je utvrđena u drugim poznatim euharistijskim čudima, kao i na Torinskom platnu.
„Moj se život potpuno promijenio“, zaključuje dr. Cañizález.
„To nije bila simbolika. Bila je to stvarna, nadnaravna prisutnost našega Gospodina Isusa Krista u Euharistiji.“
