Isusovu blizinu u Presvetom Oltarskom Sakramentu.
Ponekad čovjek dođe pred Isusa i shvati da nema mnogo toga za reći. Misli su umorne, srce opterećeno, a riječi koje smo namjeravali izgovoriti jednostavno nestanu. Upravo takvi trenuci mogu postati početak duboke molitve. Pred Euharistijom nije potrebno imati savršeno složene rečenice.
Dovoljno je ostati, gledati Gospodina i dopustiti Mu da pogleda nas. Euharistijska krunica može biti jedan od načina da svoje misli ponovno usmjerimo prema Kristu. Njezina vrijednost nije u brzom ponavljanju riječi, nego u tome da svako zrno postane mali korak prema Isusu.
Dok prsti prolaze krunicom, srce se može vraćati onome koji je obećao ostati sa svojim narodom. U vremenu punom buke takva molitva podsjeća nas da najveće stvari često počinju upravo u tišini pred Bogom.
Kada riječi utihnu, ostani pred Isusom
Klanjanje pred Presvetim nije rezervirano samo za trenutke kada osjećamo posebnu duhovnu radost. Isusu možemo doći upravo onda kada smo zabrinuti, rastreseni, umorni ili puni pitanja. Ne moramo skrivati svoju slabost niti pred Njim izgledati snažnije nego što jesmo.
Krunica tada može pomoći da se misli koje neprestano lutaju ponovno vrate Kristu. Na početku se možemo prekrižiti, poljubiti križić i jednostavno učiniti čin vjere, klanjanja, pouzdanja i ljubavi.
Možemo iz dubine srca reći: „Isuse, vjerujem Ti. Klanjam Ti se, uzdam se u Tebe i ljubim Te.“
Nakon toga možemo na prvim zrncima zahvaljivati za dar vjere, moliti za čvršću nadu i tražiti ljubav koja će nas učiniti bližima Bogu i ljudima.
Najvažnije nije izgovoriti što više riječi. Važno je postati svjestan pred kim stojimo.
Neka svako zrno postane susret s Gospodinom
Tijekom desetica možemo razmatrati Isusovu prisutnost u Euharistiji i moliti ga da obnovi naše srce. Jednu deseticu možemo prikazati za svoju obitelj, drugu za bolesne, treću za one koji su izgubili vjeru, četvrtu za pokojne, a petu za vlastito obraćenje.
Uz molitvu Zdravomarije može se u srcu dodati kratak zaziv poput: „Isuse, prisutan u Euharistiji, smiluj nam se.“
Možemo također moliti: „Isuse, ostani sa mnom.“, „Isuse, ojačaj moju vjeru.“ ili „Isuse, izliječi moje srce.“
Takvi kratki zazivi pomažu da krunica ne postane samo ponavljanje riječi, nego osobni razgovor s Gospodinom.
Euharistija nas podsjeća na veliku istinu kršćanske vjere: Krist nije daleki Bog kojemu moramo vikati da bi nas čuo. U Presvetom Oltarskom Sakramentu Crkva prepoznaje stvarnu Kristovu prisutnost. Zato vrijeme provedeno pred Presvetim može postati škola tišine, povjerenja i predanja.
Možda nakon molitve neće odmah nestati problem zbog kojeg smo došli. Možda se okolnosti neće promijeniti preko noći. Ali iz crkve možemo izaći drugačijeg srca jer smo svoj teret donijeli Onome koji nas poznaje bolje nego što poznajemo sami sebe.
Zato, kada sljedeći put budeš prolazio pokraj crkve, možda nemoj samo proći. Uđi na nekoliko minuta. Sjedni pred Isusa. Uzmi krunicu u ruke. Ne moraš govoriti mnogo.
Ponekad je dovoljno reći: „Isuse, evo me. Došao sam biti s Tobom.“
I ostati u tišini.
Jer molitva nije uvijek mnoštvo riječi. Ponekad je najdublja molitva jednostavno ostati pred Isusom i dopustiti Mu da naše nemirno srce ponovno ispuni svojim mirom.
