Bog čovjeka ne prestaje pozivati. Čini to kroz svoju Riječ, ljude koje susrećemo, trenutke tišine, životne kušnje, ali i kroz neočekivane milosti koje nam pokazuju da nismo sami. Ipak, između Božjeg poziva i našeg odgovora često se ispriječe obveze, planovi i svakodnevne brige.
Današnje Evanđelje donosi snažnu Isusovu prispodobu o kralju koji je pripravio svadbu svome sinu. Sve je spremno, poziv je upućen, ali oni koji su prvi pozvani pronalaze druge stvari koje smatraju važnijima. Tada kralj šalje sluge na raskršća da pozovu svakoga koga pronađu.
Ova prispodoba postavlja pitanje i nama: kada Bog pokuca na vrata našega života, prepoznajemo li njegov poziv ili smo toliko zauzeti drugim stvarima da prolazimo pokraj njega?
Otpjevni psalam:
Poškropit ću vas vodom čistom, očistit ću vas od svih vaših nečistoća.
Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!
Vrati mi radost svoga spasenja
i učvrsti me duhom spremnim!
Učit ću bezakonike tvojim stazama,
i grešnici tebi će se obraćati.
Žrtve ti se ne mile,
kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.
Žrtva Bogu duh je raskajan,
srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Isus ponovno prozbori svećeničkim glavarima i starješinama naroda u prispodobama: »Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. Opet posla druge sluge govoreći: ‘Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!’«
»Ali oni ne mareći odoše jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi ubojice, a grad im spali.«
»Tada kaže slugama: ‘Svadba je, evo, pripravljena ali uzvanici ne bijahu dostojni. Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!’«
»Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše — i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju. Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. Kaže mu: ‘Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?’
A on zanijemi. Tada kralj reče poslužiteljima: ‘Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.’ Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.« (Matej 22, 1-14)
Evanđelje dana – komentar
Isus u današnjem Evanđelju uspoređuje Kraljevstvo nebesko sa svadbenom gozbom. Sve je pripravljeno i poziv je poslan, ali mnogi uzvanici ne dolaze jer su zaokupljeni svojim poslovima i brigama.
Tada kralj šalje sluge na raskršća riječima: „Koga god nađete, pozovite na svadbu.“ Time Isus pokazuje da je Božji poziv otvoren svakome. Bog ne traži samo savršene i bezgrešne, nego poziva čovjeka upravo ondje gdje se nalazi.
Ipak, čovjek bez svadbenoga ruha podsjeća nas da nije dovoljno samo čuti Božji poziv. Potrebno je dopustiti Bogu da mijenja naše srce i život. Vjera se treba vidjeti u ljubavi, praštanju, dobroti i odnosu prema drugima.
Današnje Evanđelje zato nas pita: čujemo li Božji poziv ili smo toliko zauzeti svojim brigama da ga više ne primjećujemo? Bog nas poziva danas. Na nama je hoćemo li mu otvoriti srce.
Kratka molitva uz današnje Evanđelje
Gospodine Isuse, hvala Ti što me ne prestaješ pozivati k sebi. Oprosti mi kada su mi moje brige, poslovi i planovi važniji od Tebe. Daj mi srce koje će prepoznati Tvoj glas i hrabrost da Ti odgovorim. Obuci me u ljubav, poniznost i dobrotu te vodi moj život putem koji vodi k Tebi. Amen.
