Gospodine, ti nas podsjećaš na slavu koju želiš podijeliti s nama. Udijeli nam vjeru silaženja s planine te da nastavimo put s tobom.
Prvo čitanje:
Dn 7, 9-10.13-14
Odijelo mu bijelo poput snijega.
Čitanje Knjige proroka Daniela
Gledao sam: Prijestolja bjehu postavljena i Pradavni sjede. Odijelo mu bijelo poput snijega; vlasi na glavi kao čista vuna. Njegovo prijestolje kao plamenovi ognjeni i točkovi kao žarki oganj. Rijeka ognjena tekla, izvirala ispred njega. Tisuću tisuća služahu njemu, mirijade stajahu pred njim. Sud sjede, knjige se otvoriše. Gledah u noćnim viđenjima i gle s oblacima nebeskim dolazi kao Sin Čovječji. On se približi Pradavnome i dovedu ga k njemu. Njemu bi predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vječna, nikada neće proći, kraljevstvo njegovo vječno, nikada propasti neće. Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 97, 1-2.5-6.9
Pripjev: Gospodin kraljuje, Svevišnji – nad svom zemljom!
Gospodin kraljuje: neka kliče zemlja, nek se vesele otoci mnogi!
Oblak i tama ovijaju njega, pravda i pravo temelj su prijestolja njegova.
Brda se tope pred Gospodinom kao vosak, pred vladarom sve zemlje.
Nebesa navješćuju pravednost njegovu, svi narodi gledaju mu slavu.
Ti si, Gospodine, Svevišnji – nad svom zemljom, visoko, visoko nad bozima svima.
Drugo čitanje:
2Pt 1, 16-19
Taj Glas s neba čusmo.
Čitanje Druge poslanice svetoga Petra apostola
Predragi! Nismo vam navijestili snagu i Dolazak Gospodina našega Isusa Krista slijedeći izmudrene priče, nego kao očevici njegova veličanstva. Od Oca je doista primio čast i slavu kad mu ono od uzvišene Slave doprije ovaj glas: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, u njemu mi sva milina!« Taj glas, koji s neba dopiraše, čusmo mi koji bijasmo s njime na Svetoj gori. Tako nam je potvrđena proročka riječ, te dobro činite što uza nju prianjate kao uza svjetiljku što svijetli na mrklu mjestu – dok Dan ne osvane i Danica se ne pomoli u srcima vašim. Riječ Gospodnja
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju U ono vrijeme: Isus uze sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. A Petar prihvati i reče Isusu: »Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.« Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: »Ovo je Sin moj ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!« Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: »Ustanite, ne bojte se!« Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama. Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: »Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne.«
Evanđelje dana – komentar Isus je poveo svoja tri učenika sa sobom na goru. Ne zna se točno gdje je bila ta gora; vjerojatno je to bio snijegom pokriveni Hermon. Dok je Gospodin molio, izgled mu se počeo mijenjati. Zanimljivo je da je među mnogim stvarima koje se mijenjaju molitvom i čovjekov izgled. Lice mu je blještavo sjajilo, a oprava zablistala bjelinom. Kao što je gore spomenuto, bio je to prikaz njegove slave koju će imati u dolazećem Kraljevstvu. Dok je bio ovdje na zemlji, slava mu je dakako bila zastrta tijelom. Ovdje je bio u poniznosti, poput roba. Ali u Tisućgodišnjem kraljevstvu će se kraljevstvu razotkriti sva njegova slava. Svi će ga vidjeti u svom njegovom sjaju i veličanstvenosti.
Mojsije i Ilija razgovarahu s Isusom o njegovu izlasku (dosl. egzodusu) što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. Obratite pozornost na to da se o njegovoj smrti govori kao o dovršenju. Zapazite i to da je smrt jednostavno izlazak – ne prestanak postojanja, nego odlazak s jednoga mjesta na drugo.
Dok se sve to zbivalo, učenici su spavali. Kada se razbudiše, ugledaše blještavi sjaj Kristove slave. Htijući sačuvati svetost te prigode, Petar je predložio da načine tri sjenice ili šatora: jednu u čast Isusu, jednu u čast Mojsiju i jednu Iliji. No ta je zamisao počivala na gorljivosti bez znanja.
Božji glas dođe iz oblaka koji ih je natkrilio, govoreći da je Isus njegov ljubljeni Sin i govoreći im da ga slušaju, odnosno da mu budu poslušni. I tek što je glas utihnuo, Mojsije i Ilija su nestali. Isus je ostao sam. Tako će biti u Kraljevstvu; u svemu će biti prvi. Svoju slavu neće dijeliti ni sa kime.
Učenici su ostali ispunjeni strahom koji je bio tako velik da s drugima nisu raspravljali o tom događaju. (William MacDonald; prema “Komentaru Novoga zavjeta”)
